Eberron - Blackwater Strike Team Alpha

Sešn 4

15. Eyre 998

Ujutro su se Ravenloft i Pfaff zaputili do jedne od većih birtija u boljem dijelu grada. Naumili su nešto popiti i doručkovati. Za oko im je zapela lijepa bardica vilinske krvi koja je na svojoj lutnji pjevala pjesmu o velikim podvizima nekih od junaka iz legendi. Imala je odličan glas, a još bolji stas te su momci, kao i većina ostalih gostiju, uživali u nastupu. Kada je završila, mladi Ravenloft hrabro je prišao bardici i ponudio joj piće. Prihvatila je i pozvala ga da sjedne. Zvala se Fiona. U želji da ostavi dobar dojam, ispričao joj je priču o avanturama koje je s prijateljima proživio u podzemlju Sharna. Djevojka ga je pristojno saslušala glumeći nezainteresiranost, no Ravenloft je to ispravno protumačio kao znak da joj se zapravo sviđa. Tada im se pridružio i stari, iskusni Pfaff koji je s obližnjeg stola slušao razgovor. Nadovezao se na Ravenovu priču i iznio bardici prijedlog – ponudio joj je novčanu naknadu za autorsku pjesmu o podvizima njihove družine. Iako je i dalje glumila nezainteresiranost, Fiona je ipak prihvatila te im obećala kako će spjevati pjesmu za dva tjedna. Pfaff je bio zadovoljan te joj isplatio sićušan predujam, kao naknadu za njezino vrijeme. Zadovoljni dogovorenim poslom koji će sigurno u budućnosti sigurno pripomoći u marketingu njihove družine na tržištu avanturista – najamnika, momci su se vratili u prenoćište.

Istog se popodneva Pfaff pridružio WOG-u koji je otišao na bazar u nižem dijelu grada u potrazi za kvalitetnim oružjima. Tržnica je bila na otvorenom prostoru velikog trga. U sredini je bilo mnoštvo štandova na kojima su se prodavale raznorazne koještarije, a na rubovima su bili čvrsti objekti u kojima su bili ozbiljniji trgovci. Zapazili su trgovinu „Glean’s Weapons“. U izlogu je bilo mnogo primjeraka sječiva različitih veličina, sjajne i blještave izrade. U trgovini ih je dočekao mršavi, visoki patuljak u šarenoj i raskošnoj odjeći. Na WOG-ov upit za velikim mačem ponudio mu je različite primjerke kratkog, oštrog i raskošnog oružja koje se Warforgedu nije svidjelo jer je za upotrebu istog bila potrebna spretnost, a ne snaga. Kad ga je upitao za veće oružje, predložio mu je da ode u podzemni dio grada kod kovača Keldorana. U zadnji trenutak prije nego se WOG okrenuo prema izlazu, kako bi zadržao potencijalnu mušteriju, trgovac izvadio iz spremišta veliku sjekiru i rekao kako se radi o specijalnom oružju koje su izradili patuljci. Rekao mu je da se zove „Roghar“ što na patuljačkom znači „Glavosjek“. WOG se zainteresirao jer se oružje činilo stvarno moćno, ali trgovac nije imao sreće jer je iskusni Pfaff koji je stajao sa strane i šutio znao jezik patuljaka. Kazao je prijatelju kako „Roghar“ ne znači ništa na njihovom jeziku, što je i bila istina. Shvativši da ga je stari gnom prozreo, trgovac se počeo pravdati, no Pfaff je rekao kako nema smisla trgovati s varalicom. Mladi prijatelj ga je poslušao te su otišli bez da su išta kupili.

U isto vrijeme Qvirin se zaputio do Morgrave univerziteta. U predvorju se raspitao za stručnjaka iz geografije te su ga povezali s profesorom Hoganom. To je bio stariji učen čovjek koji se iskreno zainteresirao kada mu je Qvirin pokazao kartu koju su pronašli u drevnoj radionici kuće Cannith u podzemlju Sharna. Rekao je kako je karta stara vjerojatno oko 1500 godina te da mu treba barem tjedan dana da ju prouči. Qvirin je dogovorio cijenu za njegove kartografske usluge te mu ostavio kartu na izučavanje.

16. Eyre – 22. Eyre

Uz dozvolu njihove poslodavke Tarie, Pfaff je otišao do kovačnica kuće Cannith. Svaki dan mukotrpno je radio kako bi svome Warforged prijatelju izvadio oči i ugradio mu poboljšanu inačicu koju je izvadio iz Warforgeda kojeg su savladali u kanalizaciji. Proces je bio dugotrajan i osjetljiv te je mladi WOG nekoliko dana strpljivo proveo u potpunom mraku, ali trud se isplatio – nove oči bile su obrađene magijom koja im je davala mogućnost gledanja u potpunom mraku nekoliko minuta svakoga dana.

Nakon što je nadogradio prijatelja, Pfaff se pozabavio izradom mehaničkog stvorenja, homonukulusa. Nakon nekoliko dana mukotrpnog rada, načinio je malo stvorenje u obliku gnoma s krilima koje je moglo letjeti i bilo magičnim putem bilo povezano sa svojim stvoriteljem. Pfaffu je moglo služiti kao oči na daljinu, a imalo je i tragove inteligencije te se moglo podučiti jednostavnim trikovima. Stari gnom bio je jako zadovoljan svojim novim ljubimcem.

23. Eyre

U prijepodnevnim satima Qvirin se na univerzitetu sastao s profesorom Hoganom. Profesor je otkrio kako neke lokacije označene na karti odgovaraju gradovima koji su postojali kada je karta izrađena, druge lokacije označavaju gradove koji sada postoje, a ranije nisu, a treće pak ne označavaju ništa posebno. Qvirin je platio za uslugu te uzeo kartu.

Istoga dana popodne, prijatelji su otišli u podzemni dio grada zvan „Cogs“. Tamo su se nalazile tvornice i kovačnice, a zrak je smrdio po sumporu i dimu. Jedna od najvećih kovačnica pripadala je kući Cannith i nju je vodio kovač Keldoran, jedan od najvičnijih majstora kovačkog zanata. U njoj je bilo vruće i bučno. Susreli su se sa starim majstorom i otišli porazgovarati u njegovom uredu. Pfaff mu je ponudio adamantium kojeg su zaplijenili s Warforgeda kojeg su sredili u kanalizaciji. Prihvatio je ponudu, ali je naglasio prijateljima kako Cannithi ne smiju znati ništa o tome jer su se oni i dalje osjećali kao da su svi Warforgedi njihovo vlasništvo jer su ih oni i stvorili u svojim kovačnicama. Prijatelji su mu obećali kako je diskrecija što se njih tiče zajamčena te će mu se rado ponovno javiti nađu li opet na svojim putovanjima komad adamantiuma koji je nekome ispao s teretne konjske zaprege. Naručili su od njega izradu dva velika metalna štita ojačana magijama za Qvirina i Woga koji su ih preuzeli idući dan.

26. Eyre

I te su večeri, kao i svaki put, prijatelji otišli do poštanskog ceha kuće Sivis da provjere ima li za njih poruka od Tarie ili Elaydren. Ispostava ceha nalazila se u malom uredu u boljem dijelu grada. Kad su došli, vidjeli su da su vrata razvaljena. Oprezno su ušli unutra i zatekli rasturenu prostoriju. Ormari su bili srušeni, a pošiljke i pisma razbacani okolo. Gnomica koja je radila tu, ležala je iza pulta s velikom čvorugom na glavi. Pomogli su joj da se pribere. Rekla im je kako se prije možda desetak minuta u uredu pojavio krupan čovjek u ogrtaču u društvu četiri kobolda. Dok su koboldi razbacivali prostoriju, zgrabio ju je i upitao za pismo od Tarie Cannith. Od straha mu je rekla gdje je pismo, a tada ju je udario i pala je u nesvijest. U ured su tada upala tri pripadnika gradske straže. Prijatelji su im dali kratku izjavu, a tada su izjurili van..

Nakon kratke vožnje Nebeskom kočijom do višeg dijela grada uputili su se ravno prema sjedištu kuće Cannith. Stražari na ulazu rekli su im kako ni Taria ni Elaydren nisu tamo te da pogledaju u krčmi Broken Anvil. Prijatelji su se okrenuli i trkom krenuli prema stajalištu kočija. Kad su se našli na širokoj aveniji iznenada su začuli lepršanje velikih krila. Ukipili su se na mjestu i isukali oružje. Iz mračnog neba pojavila se najveća sova koju su ikada vidjeli, veća od odraslog čovjeka. Letjela je ravno prema njima, a tada se naglo digla u visinu i izbacila smotuljak na tlo ispred njih. Bilo je to pismo od Elaydren koja ih je molila da hitno dođu u krčmu Broken Anvil. Nastavili su trčati do stajališta i ukrcali u najbližu kočiju kojom su odletjeli u donji dio grada.

Krčma je bila puna gostiju, kao i obično navečer. Popeli su na kat. U mračnom kutu separea sama je sjedila Elaydren. Bila je u blatnom i prljavom ogrtaču, kao da je stigla s puta. Odmah im je rekla da je njena gospodarica Taria ubijena. Prijatelji su sjeli u nevjerici, nesigurni kakve to veze ima s njima. Zamolila ih je da joj pomognu i obećala im veliku novčanu nagradu. Odjednom su se počeli osjećati suosjećajno i zainteresirano. Dala im je ruksak u kojem su se nalazile upute i još neke stvari. U tom su trenutku začuli prasak…

Skočili su na noge i isukali oružje. WOG je oprezno provirio iza zastora i u prizemlju, na ulaznim vratima krčme uočio krupnu priliku u ogrtaču okruženu koboldima. Gosti su počeli vikati i bježati kroz prozore, a koboldi su se raštrkali prevrćući stolove i razbijajući boce. Prilika je spustila kapuljaču i WOG je ugledao znanca iz podzemlja, Sabera. Prijatelji su bili svjesni kako su u velikoj opasnosti jer će ih ubrzo otkriti. Prvi je reagirao stari i iskusni Pfaff. Promišljeno i požrtvovno, nesebično razmišljajući o dobrobiti svojih prijatelja, već nakon nekoliko sekundi bacio se kroz prozor. Ispod je bila duboka provalija ispod koje su bile morske stijene. Nakon pada od nekoliko stotina metara, aktivirao je moći magične ogrlice koje su kupili od uličnog trgovca kada su došli u Sharn i polako, poput pera, sletio je na hrid. Za to vrijeme njegovi Qvirin i WOG stali su ispred Ravena i Elaydren isukanog oružja, spremni skupo prodati svoju kožu. Mladi, impulzivni Raven, rekao je prijateljima kako ima magiju koja će ih spasiti. Izvadio je magični svitak i aktivirao njegove moći. Iz ničega se pojavilo uže koje je vodilo u rupu koja se pojavila u zraku oko tri metra iznad njih. Rekao je prijateljima da se popnu jedan po jedan dok on zadržava progonitelje. Zamahnuo je rukama govoreći magične formule i na stepenicama koje su vodile u prizemlje krčme i velikom prostoru oko njih stvorila se gusta i debela paukova mreža. Nekoliko kobolda već je bilo na stepenicama i zatekli su se zapleteni i bespomoćni poput muha. Qvirin se uspeo užetom i kroz otvor ušao u prostoriju potpuno bijelih zidova dovoljno veliku za desetak ljudi. Elaydren je za to vrijeme ispalila na Sabera magičnu vatrenu kuglu, ali je promašila. Idući se po užetu popeo WOG i pridružio se prijatelju u bijeloj prostoriji. Ispod njih u krčmi, Raven je ponovno izgovorio magičnu formulu. Njegova magija učinila je veliko područje poda na katu iznimno skliskim no to se nije vidjelo. Saber je iz samostrijela ispalio magičnu vatrenu strjelicu koja je pogodila mrežu i ona je počela brzo gorjeti. Nekoliko kobolda nije se uspjelo izvući te su bespomoćno zapomagali dok su ih gutali plamenovi. Saber je potrčao stepenicama očišćenim od mreže na kat taman kada se Elaydren popela u bijelu prostoriju. Progonitelj je isukao mač kako bi raščistio ostatke mreže no tada je, nimalo graciozno, pao na stražnjicu poskliznuvši se na nevidljivu magičnu poledicu koju je na stepenicama stvorio Raven. Mladi mag se zadovoljno nacerio, a tada spretno poput mačke uzverao užetom u prostoriju. WOG je povukao uže. Jedina veza sa svijetom bio je uski otvor ispod njih kroz koji su mogli vidjeti mali dio prostorije na katu krčme. Ravenloft je objasnio prijateljima da je otvor nevidljiv te da bi ih progonitelji mogli otkriti jedino moćnim magijama. U idućih nekoliko minuta nekoliko su se puta ispod njih pojavili koboldi, a jednom čak i Saber no uopće nisu gledali prema gore. Prijatelji su odlučili pričekati u svojem skrovištu koliko god je potrebno.

Dva sata kasnije kroz otvor su ugledali polutanku koja je bila vlasnica krčme. Iskočili su pred zapanjenu ženu koja im je rekla kako su napadači otišli nakon desetak minuta, kada su došli stražari. Osim nekoliko spaljenih kobolda, nije bilo mrtvih. Ispričali su joj se za nevolje koje je proživjela i obećali kako će odmah otići. Prije odlaska pogledali su kroz prozor i nekoliko stotina metara ispod u podnožju litice ugledali slabašno svjetlo baklje koju je držao njihov hrabri i mudri prijatelj Pfaff. Izišli su van na ulicu. Elaydren im je kazala kako će odmah napustiti grad jer u kući Cannith postoji izdajnik i nije više sigurna. Obećali su joj da će postupiti po uputama koje su se nalazile u ruksaku koji im je dala. Prvo su otišli unajmiti kočiju koja ih je odvela do hridi gdje se nalazio njihov prijatelj. Bilo im je drago što je živ i zdrav preživio svoj junački potez. Platili su vozaču da ih nastavi voziti cijele noći.

U ruksaku su se nalazila dva pisma od Elaydren. U pismima je rekla kako od njih traži da pronađu još jedno drevno naslijeđe kuće Cannith, koja je također bila komad adamantiuma. Potraga će ih odvesti u prokletu zemlju Mournlands, nekadašnje kraljevstvo Cyre koje je uništeno snažnom nekontroliranom magijom pri kraju Posljednjeg rata. Za početak su trebali otići u Rhukaan Draal, prijestolnicu Darguuna, kraljevstva goblina koje se nalazilo na istoku i naći se tamo s jednim trgovcem koji će ih uputiti dalje. Osim pisama u ruksaku su bili i neki magični napitci i štapić ukrašen safirom. Prijatelji su odlučili krenuti na put odmah ujutro.

27. Eyre

Kočijaš je prijatelje ujutro iskrcao u Sharnovoj luci. Malo su se raspitali i pronašli brod koji je istog prijepodneva išao prema Rhukaan Draalu. Platili su naknadu koju je tražio kapetan i ukrcali se. Kad je brod isplovio iz luke, spustio je jedra i počeo brzo ploviti prema istoku. Pokretala su ga bića sazdana od elementa vjetra kojim je upravljao čarobnjak specijalist. Plovili su blizu obale bez cijeli dan i noć.

1. Dravago

Kasno poslijepodne brod je stigao u luku Koranberg koja se nalazila u malom gnomovskom kraljevstvu Zilargo. Brod je nastavljao put tek idućeg dana te su prijatelji malo prošetali lukom. Ulični prodavači glasno su nudili novine s ekskluzivnim vijestima. Pfaff ih je usput kupio. Popili su piće u lučkoj krčmi i vratili se na brod prenoćiti.

2. Dravago

Brod je krenuo dalje na istok rano ujutro. Prijatelji su se okupili na palubi, sjeli na klupu i uživali u lijepom danu. Pfaff je izvadio novine da si skrati vrijeme. Veliki, bombastični naslov, govorio je o masovnoj pojavi likantropa u Aundairu, kraljevstvu na sjeveru kontinenta.

Sitting on a chair on the deck of the ship, Pfaff folds the newspaper and looks at the others.
“What do you think about these stories? I don’t believe half of the crap in here. Something’s afoot, and they are hiding something, just read between the lines. I wonder if these incidents are somehow related to our own recent assassination?”

“I cannot read that which I do not know to be true. An older sergeant once told me that the press is rarely truthful.”
Said W.O.G. seemingly uninterested in yellowy pages of the Chronicles. Indeed he wasn’t interested in, possibly dishonest, words, but he was always interested in his party members.
“A man in a cape came as a defender of Arcanix. Yesterday a man in a cape tried to manipulate the dead and kill us. Few days ago, as you can already guess, a man in a cape tried to kill us in the tavern….” W.O.G. made a longer, deliberate, pause here: “Men in capes….men with no balls” he finished.
“Besides I don’t read the news…..I make them”

“Eh, lad, in my hun’ert year’, i’ve noticed one thing – those cloaked fuckers, they’re all the same. And they even squeal in the same way, when you put your steel in them,like bleeding pigs. I reckon we’ll run across one or two of them. If something big’s brewing, we’re bound to end up enmeshed innit, mark my words. Happens every few decades or so”, says Pfaff, leaning back with a grin. “As for making the news, let’s see about that, aye, hehe.”

“Yeah…agree. Something is afoot but we have our own problems, so no time to worry about some Lycantrophy and some devilish monsters and hooded figures. Guys enjoy the time we have as it was our last…because where we are headed probably we won’t come back the same if we come back at all. But one thing I’m tired of is running…running away from that Sabre guy. Well next time…he’ll be scorched and feed to the maggots.” …said Ravenloft with fire in his eyes and fire on his hands.

‘’Ermh, Raven, this Sabre guy is made of adamantium. Maggots don’t eat metal’’, said Pfaff.

“I know that…it was a way of speaking….d’oh”, said Raven.

“No, you don’t.”, Pfaff smirks.

“Ah after your jump stunt I’m wondering about your state of mind oooh “wise” one…", Raven smirks.

“At least i didnt hide in a cowardly hole, Mouse.”

“Well a clever Mouse saved party while you were holding to some rock like a frightened old man…sorry…Old gnome.”

“Blind chickens find corn. Let’s see how many times your luck lasts, greenhorn.”

“I’m a lucky bastard, and for your sake I hope it lasts :-)”

“I run out of luck years ago. I leave that to greenhorns. I rely on my expertise. If you survive the moment yours runs out, i’ll start giving ya lessons. For free maybe, if you’re lucky.”

“I don’t see any expertise in jumping from a twenty stories building into a chasm…more like stupidity…but you are lucky to..to have survived after all. And if my luck runs out then we are all screwed. But still I have my wits and knowledge and POWER within me and that won’t go away….it will only get stronger…..”(Raven grins and his eyes flash with lust for power)“…the world will praise my name and legends will be told of our adventures….and our enemies will run away like frightened chickens…or they will become dust in the wind….mark my words old one.”

“go to sleep boy, your ramblings just confirm all i said.”
/Pfaff stretches in chair, adjusts bones and enjoys the breeze/

“Meh” (facepalms)“… sleep is all you think of old one…hope the sleep does you good…”
(Raven turns away and looks into the distance, wondering about the events to come…he’ll be ready)

W.O.G. was indeed confused with the way this conversation was going. Young Ravenloft was fiery and argumentative while the old Pfaff was….a gnome. He never chose sides in arguments where there were no lives at stake. He agreed with Raven on one thing. Skydiving was indeed unwise with no parachute and possible lava landing. On the other hand if the rope trick failed because of that special extra roomy bag- skydiving would be the smartest thing to do."
“Our situation in the tavern had quite a few possible outcomes. But we didn’t all pick the same one because no preparations were made. I strongly suggest that we plan our next reaction as a group for the next time we encounter Sabre. We can’t predict circumstances and environment, but we should be able to know what the group does. I vote for fighting unless the ratio is 3:1 or more”

Pfaff opened one eye to look at the warforged.
“That might be a good idea.”

Ravenloft turned, startled as the W.O.G. spoke…well W.O.G. rarely spoke and now he has broken his daydreaming about the power of magic and new adventures…but he has a point.
“Well you are right W.O.G. We should be able to know what the party members have up in their sleeves and have to act as a team so to be ready next time we meet any challenge.”

Pfaff closes his eye again and thinks about an old elven song he heard, a long time ago. A lament of the elves, a tale of machines and magic.
This is what he remembers, and so he sings it as the ship flows along the river:
(ritam je brz, 6/8)

“the Wonder of old
beyond the cold
stars that dream
this pagan stream
that is the Mind
we left behind
the cold machine that tears the web
the Weaver’s stance, the Weaver’s ebb
each graceful step
the Pattern weaves
the Wave that follows
Mind’s dreaming filament
stern darkness swallows
amidst the Stream
man’s broken scream
shakes you from
the dreams of thought
what is this structure
you have wrought
false mind’s cold eye
fear’s anvil old
it is the root
of rot and rust
the hidden beauty
of years begotten
weave the pattern
we have forgotten
feed your dreams
cold baleful stare
the horrid glare
the wilting light’s
oncoming night
the brittle dawn, the oldest home
wakes again, and ever new
death’s boldest fear
this pagan’s vision
the dream of thought,
this stream of mind
this is what
we’ve left behind

the wakeful mind
the neverdream
the coldest ever
mountainstream"

The song stopped. There seemed to be more, but the gnome could not remember more.

W.O.G. turned to Pfaff and Ravenloft wit a, umm some kind of warforged grin. Songs, daydreaming, nice, but yet so far from his nature, so far from the conversation they just had. He tried to emulate laughter and then concluded:
“If we sing Sabre that nice song when he catches us “daydreaming”, we should be just fine."
He stopped for a second there, wondering if his tone could match his slightly sarcastic intentions. However he had none of those for the rest of this conversation. So he just said his thoughts on the party members so far:
“We have a cleric. Skilled and useful. He seems to be uncomfortable with rash decisions and risky solutions. Also a sorcerer. Young, charismatic, saved our lives a few times. He likes risky solutions and combat and has his own vision of justice. Our Artificer is as old as the song he just sang, and his previous experiences taught him..well they taught him a lot. He often chooses to channel that knowledge through seemingly rash moves and very, very out of the box (you could say out-of-the window) solutions. Alas there is me. I’m your meat and potatoes guys. I will follow your decisions, guard you in the best way I can, and talk very little while we are adventuring. However, by now you all saw that we are different and with unique flaws and virtues. That made us into nifty adventurers, but in Mournlands it will be our doom. We must plan our moves guys. Once again my suggestion is that we fight every battle in which there are 1-6 enemies. We are geared and skilled. Time for rope tricks will come when the mightiest bastards do. Anyone agrees?”

Ravenloft hides his smile as he thinks about the W.O.G.s descriptions of the party. “All for one and one for all….count me in…or better to say…you have my magic. The more we fight the more we will be skilled to face even greater foes and burn them to the ground, but we must not be to overconfident….that is when the rope tricks come in handy”..Raven gave a little smile.

Pfaff, not really paying attention to the tactics and approaches discussed, remembers past groups and parties, and the old saying comes to his mind:
the best laid plans of mice and men often go awry so many of those he’s seen, he didn’t even bother to count anymore.
“lads, the fields are strewn with the bones of men that had plans. I’ll trust my instincts when things go rough, no rope trick or any trick will help when matters get dark. Until that moment comes, we’ll be able to solve most if not all obstacles that come our way. But when the line is drawn, instinct is what saves your hide, not plans.” He stops for a moment, thinking about the warforged’s inability to grasp the concept of instinct. " Heed the old songs, WOG, they are full of forgotten knowledge, and can teach you things no man ever will."
He lays back again and whistles a slow tune

“Aaaah…you old pessimistic gnome”..Raven pauses for a moment wondering if maybe Pfaff is being realistic rather then pessimistic…naaah…the years of adventuring have taken it’s toll on the old one. “Sometimes you’ll have to act on instincts but most of the time tactics will help much more especially if the odds are not in our favor.”

“I don’t disagree on instincts…Mine tell me that we need a plan!”, WOG added.

With a patience that comes from decades of campaigning, the gnome’s eye opens again:
" Raven, let’s talk about that topic in some 80 years or so", Pfaff says, smiling wryly. “by then, you’ll have survived enough trouble to see the perspective”.

“Yeah…easy for you to say you long living bastard”…Raven smiles…“Well maybe we will talk in more than 80 years if I find how to slow down aging…or I’ll just become the Lich”…

“Let’s make it first back out alive from the desolation. The years pass quickly, but death comes on swifter wings still.”, wise gnome said.

Wog says: “As always my friend you have my sword to protect you. But I would like to have your word that we will talk about what we plan to do as soon as we get ourselves into our next mission”

Suddenly everything darkens as if the Sun and Moons fell from the sky. Booming voice from above proclaims: “You already are on your next mission!”, dead silence follows when suddenly, lo, everything is back to normal, the Sun shining happily above you, sea splashing and wind … bla bla.

“Well I just oiled my iron underpants, excuse me for a moment lads”, WOG says, dazed and confuzed.

Pfaff doesn’tt even twitch, to this glitch.
“Did you guys hear someting? Must be the mosquitoes on the river. Pesky pests. Anway, WOG, we’ve made all the preparations that we could, sometimes all that’s left to do is to gather your party and venture forth”

“does the fart of a mosquito stink, Raven?
Sure it does, in its own way,” Pfaff said. “The relevancy of that smell, however, would appear completely – irrelevant. It’s all cosmology, dear Raven. nothing’s truly important. Except, i have to note, this mission of ours, of course.
Do we have a bartender here?”
pfaff laughs and goes to sleep again

With his eyes closed, old gnome continued his contemplation:
“Now that fart
doth have
a most lovely scent
a fragrance of spring
what a lovely
ding :D”

“You are a funny little, poetic fellow…you would make good bard…maybe even better than the artificer”..Raven chuckles…“…we should have paid you to compose a song about our adventures and not give money to that good looking chick…well we should have paid her to do other stuff”…Raven gives a lusty smile….

“Yeah, but according to your “famous” persuading skills we would have to pay 1000 gold pieces for a kiss on the cheek. And that is warforged talking to you mister “blah, blah, blah”." W.O.G. tries to emulate a hearty laugh :)

“Hahaha…yeah you are right…Somehow she didn’t fall for my charms. Next time I’ll put a spell on her…maybe I’ll have better luck with that”…, Raven agreed.

“You know the old saying “hit her with one magic missile and she is all good”, WOG said.

“Darn…I don’t have MM”…, Raven said.

While his friends were having their hearty discussion filled with good-hearted mutual teasing, Qvirin was also on the deck and was sitting near them on a small three legged stool by the cabin. He hasn’t joined their discussions even once and seemed lost in his thoughts. Most of the time he watched the northern shore which was near because the ship didn’t go far to the open sea during its journey. In one moment, he slowly stood up, crossed a dozen feet of a deck and leaned on the bench. He looked down to the sea and said, more to himself than anybody else:
“Mournlands. Place of destruction, death and unspeakable sorrow. Hundreds of thousands, millions? Who knows how many men and women, children and elder perished there. My father and brother, proud Breland’s King’s scouts, among them. Everybody heard the stories from the explorers. Of battlefields still filled with bodies of deceased soldiers. Their flesh still looking like they died a minute ago, their wounds still bleading. Eternally..?
With all my faith, I hope that the Silver Flame and all the dieties of Sovereign Hosts had mercy. That they accepted the souls of the dead to the sacred halls of blessed afterlife. That they forgave them the sins they commited in life because of terrible, suffering death that came upon them on the Day of Doom. That the souls of fallen soldiers of all warring sides found their peace despite their bodies still being in agony of bleeding and dying. I sincerely, with all my heart, hope…”

Predvečer su prijatelji i dalje sjedili na palubi i promatrali zalazak sunca. Puhao je lagani povjetarac, te je more bilo mirno. WOG-u se u jednom trenutku učinilo da je vidio nekakvo kretanje u vodi. Približio se ogradi i imao što vidjeti. Po bočnoj strani broda uspinjali su se animirani ljudski kosturi. Povikao je prijateljima i oni su se skupili oko njega spremni za borbu. Prvi kostur koji se prebacio preko ograde na palubu raspao se u komade pod silinom WOG-ovog udarca mačem. No iako ga je snažno odalamio, njegov mač nije napravio štetu kakvu je mogao jer je većim dijelom prošao kroz prazan prostor među kosturskim rebrima. Na palubu se popelo još sedam kostura. Qvirin je podigao visoko simbol Srebrnog Plamena koji je uvijek imao oko vrata i zazvao njegovu pomoć. Simbol je zasvijetlio srebrnim sjajem i dva su se najbliža kostura raspala u prah. Raven je prizvao magiju vatre i iz njegovih otvorenih ruku izbili su plamenovi koji su uništili još jednog kostura. Pfaff je bacio infuziju na tri kamenčića koja je imao u džepu, a zatim jednim od njih pogodio kostura i odvalio mu dva rebra. Raven je ponovno prizvao magiju vatre i spalio još jednoga kostura. Tada su začuli zapomaganje stražara koji se nalazio iza kabine, na drugoj strani palube. Qvirin je požurio prema tamo i ugledao još osam kostura. Ponovno je zazvao pomoć Srebrnog Plamena i božanska je moć uništila još nekoliko prokletih stvorenja. Međutim, tri su stražara na suprotnoj strani palube podlegla napadima kostura, a Wog je s druge strane pomagao jedinom preživjelom stražaru koji se borio protiv dvojice. Shvativši da njegov mač ne radi najbolje protiv bića sazdanih od kostiju, dvoručno je uhvatio svoj štit i njime poklopio najbližeg kostura. Njegove kosti su se rasprsnule po cijeloj palubi. Raven i Pfaff su se u međuvremenu borili s još trojicom i zaradili nekoliko bolnih ogrebotina. Mladi je čarobnjak još jednog kostura uništio magičnim plamenom, a tada im je u pomoć pritekao WOG koji je štitom zdrobio preostalu dvojicu. Qvirin koji se u međuvremenu pridružio prijateljima dotaknuo je posljednjeg kostura dodirom ljekovite magije koja ga je uništila.

Nakon bitke kapetan i mornari izišli su iz skrovišta i zahvalili prijateljima što su ih spasili od čudovišta. Kapetan je rekao da im pripada novčana nagrada jer su sačuvali brod i robu. Pfaff, WOG i Qvirin odrekli su se novčane nagrade u korist obitelji trojice poginulih stražara. Jedan je mornar tada rekao da je bio na sjevernoj strani palube i vidio priliku na obali koja je izvodila nekakav magični ritual nakon kojega su se iz vode izdigli kosturi. Prijatelji su mu zahvalili na vrijednoj informaciji i odlučili biti još oprezniji na ostatku plovidbe. Noć je protekla mirno.

3. Dravago

Ujutro je brod uplovio u morski zaljev u koji se ulijevala rijeka Ghaal. Zaustavio se u blizini ušća. Iz luke na obali prišao im je manji brod. Iz njega se na njihov brod ukrcalo desetak goblina predvođenih s dva hobgoblina koji su im očito zapovijedali. Goblini i hobgoblini sišli su u potpaljublje i uskoro je brod uplovio u rijeku pogonjen goblinskim veslačima. Goblini su neumorno veslali cijeloga dana do večeri kada su se pojavila svjetla velegrada. Bio je to Rhukaan Draal, grad uz obalu rijeke. Gradskim pejzažem dominirala je visoka kula kraljevske palače. Brod je pristao u luku i prijatelji su se iskrcali. Luka je bila bučna, prepuna mornara i lučkih radnika, mahom goblina. Prema savjetu kapetana, zaputili su se na Krvavu tržnicu koja se nalazila u blizini luke kako bi pronašli smještaj.

Comments

qvirin

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.