Eberron - Blackwater Strike Team Alpha

Sešn 6

10. Dravago 998 YK

Mourlands, Field of Ruin. Hrabri avanturisti ušli su u okno rudnika u kojem su trebali pronaći adamantnu shemu, naslijeđe kuće Cannith, za svoju poslodavku Elaydren. Našli su se u velikoj prirodnoj pećini iz koje su se protezala dva manja hodnika. Svodovi stijene u hodnicima bili su poduprti stupovima. Istražili su cjelokupni kompleks te u četiri prostorije na nasuprotnim rubovima kompleksa pronašli metalne poklopce promjera oko jedan metar označene grbom kuće Cannith. Uz svaki poklopac bio je utor u koji se uklapao plavi safir koji se nalazio na štapu. Bio je to ključ koji je otvarao poklopce, a dobili su ga od Elaydren.

Prvo su otvorili poklopac u prostoriji u najnižem dijelu kompleksa. Ispod je bio sloj guste, neprozirne magle. Pfaff je poslao Gnomensteina u izviđanje. Homonukulus je uletio u maglu i počeo se spuštati. Iznenada, Pfaff je osjetio kako se magijska veza koja ga je vezala s njegovim pomagačem prekinuta. Homonukulus je jednostavno nestao. Pfaff je bio jako zabrinut, no osjećao je kako je Gnomenstein i dalje “živ” što ga je utješilo. S obzirom da nije mogao ostvariti kontakt, predložio je da istraže i iduće poklopce što su svi prihvatili.

Svaki od preostala tri poklopca otvarao se na isti način, ključem od plavog safira. Ispod svakoga bila je identična gusta, neprozirna magla. Pfaff i WOG su sofisticiranom metodom otkrivanja zamki (spuštanjem ruke u maglu) utvrdili da ne bi bilo dobro da pokušaju ući u maglu jer ih je stresla struja. Nakon toga vratili su se do poklopca u prostoriji u najnižem dijelu kompleksa. Poklopac na podu bio je zatvoren, a na njemu je, na Pfaffovo veliko zadovoljstvo, sjedio zbunjeni, ali netaknuti Gnomenstein. Svom gospodaru nije mogao objasniti što se dogodilo jer ništa nije ni vidio – u jednom trenutku nalazio se u neprozirnoj magli, a zatim se stvorio u prostoriji. Ponovno su otvorili poklopac plavim safirnim ključem.

WOG je zabio planinarski klin u tlo i zavezao za njega uže. Qvirin je odlučio krenuti prvi. Čvrsto je uhvatio uže i uskočio u otvor. Iako je njegov oklop bio osvijetljen Ravenlofovom magijom, nije vidio ni centimetar ispred nosa zbog guste magle. Pod nogama je osjetio zid i počeo se polako spuštati užetom. Slučajno se naslonio na zid i osjetio dodir metala. Očito se radilo o ljestvama učvršćenim uza zid. Uhvatio se za njih i popeo nekoliko metara do otvora. Glava mu je izronila iz magle te je zbunjenim prijateljima objasnio kako bi najbolje bilo da pođu za njime niz ljestve.

Spuštali su se polako i oprezno napipavajući ljestve jer ništa nisu vidjeli. Nakon kojih tridesetak metara magla je iznenada nestala. Nalazili su se u velikoj prostoriji kružnog oblika oko dvadeset metara u promjeru. Ljestve su završavale na platformi koja se nalazila otprilike u središtu prostorije. Spustili su se i odmah uočili upravljačku ploču. Imala je nekoliko utora u obliku safira u različitim bojama od kojih su tri bila plava. U jedan od tih utora postavili su plavi safirni ključ. Prostorija se počela polagano zakretati. Prijatelji su se uhvatili za ogradu platforme i čekali da se prostorija smiri. Na jednom se zidu pojavio hodnik promjera oko tri metra. Iz njega je dopirao smrad paljevine. Spustili su se ljestvama do dna prostorije, a zatim se uz strmi zid uspeli do hodnika.

Svjetlo WOG-ove magične baklje bilo je zelenkasto. Desetak metara ispred njih vidjeli su prolaz na desnoj strani te velika metalna rastopljena vrata ravno ispred. Prostor iza vrata bio je užaren od vrućine. Iznenada je kroz vrata u hodnik ušla velika vatrena kugla i krenula ravno prema prijateljima. Qvirin je dozvao moći Srebrnog Plamena kojima je na WOG-a postavio zaštitu od vatre. Stameni warforged prepriječio je vatrenu kuglu svojim velikim štitom i svom snagom ju udario mačem. Činilo mu se kao da je zasjekao u elastičnu gumenu masu, no uspio je otkinuti komad plamenog tijela. Spretni Pffaff zatrčao se u kuglu držeći svoj štit objema rukama. Udario je u nju no njena masa bila je prevelika za njega te se odbio kao od zida. Qvirin je zalio kuglu blagoslovljenom vodom koja se bezopasno raspršila od vrućine. Ravenloft je magijom stvorio jarko blješćuće zrake koje bi zaslijepile svakoga tko ima oči, ali na vatrenu kuglu to nije djelovalo. WOG je zasjekao kuglu još jedan put. Krenula je prema njemu svom silinom i nije ju uspio ponovno zapriječiti štitom. Vatrena kugla cijelog ga je progutala. WOG je osjećao veliku vrućinu no Qvirinova zaštitna magija nije dopuštala da se pretvori u komad pečenke. Qvirin je udario u kuglu svom snagom svojim buzdovanom i uspio otkinuti još komad njene mase. WOG je također nastavio nesmiljeno sjeći svojim mačem jer mu plameno tijelo vatrene kugle u kojem se nalazio nije ometalo kretanje. Pfaff i Ravenloft još su jednom pokušali ozlijediti? kuglu magičnim kamenom odnosno samostrijelom, ali bezuspješno. Nakon toga otrčali su hodnikom dalje i skrenuli u desni prolaz. Tu se nalazila velika kupelj s bazenom u kojem je još bilo vode. Pronašli su kantu, zagrabili vodu i vratili se u hodnik gdje se WOG još borio s kuglom, a Qvirin mu pokušavao pomoći. Izlili su cijelu kantu vode na kuglu, ali nije pomoglo. Nakon još jednog WOG-ovog udarca, kugla ga je iznenada pustila i obuhvatila Qvirina koji je stajao pokraj i udarao po njoj buzdovanom. Plamen ga je obuhvatio i počeo mu pržiti kožu. Vidjevši da je situacija za njegovog prijatelja postala pogibeljna, Ravenloft je zaključio da mora nešto poduzeti. Ukipio se, zažmirio, i iz dubine svog bića dozvao magiju koju je naslijedio rođenjem. Njegov strogi izraz lica poprimio je zlokobno obličje te se činilo kao da se iz njega pojavila nekakva sjenka. Iskonska magija izazvala je smrtni strah u vatrenoj kugli koja je, iako je izgledala kao bezumni magični eksperiment, imala svjesnost, a time i mogućnost za osjećanje. Kugla je odmah pustila Qvirina i počela bježati od Ravenlofta. Otkotrljala se hodnikom u veliku kružnu prostoriju iz koje su prijatelji došli. WOG je potrčao za njom i ne brinući se za vlastitu sigurnost skočio iz otvora hodnika niz padinu prema dnu prostorije gdje se nalazila kugla. Mač je držao objema rukama te iz trka snažno zasjekao vatrenu kuglu. Od siline udarca kugla se rasplinula.

Nakon što su do kraja istražili hodnik u kojem su imali okršaj sa živućom vatrenom kuglom, utvrdili su da u spaljenoj prostoriji nema ništa korisno, a da se u pokrajnjem prolazu nekada nalazila kupaonica. Vratili su se do upravljačke ploče u središtu kuglaste prostorije i umetnuli safirni ključ u drugi od tri plava utora. Prostorija se ponovno počela zakretati nakon čega se pojavio novi hodnik. Ušli su u njega i došli do vrata. Otvorili su ih i našli se u velikoj sobi. U kutu prostorije nalazile su se velike hrpe uredno složene bijele posteljine, a nekoliko plahti lebdjelo je u zraku i uranjalo se u bazen vode u sredini prostorije. Bila je to magijom pogonjena praonica rublja u kojoj nisu pronašli ništa korisno.

Vratili su se do kuglaste prostorije i umetnuli safirni ključ u preostali plavi utor na upravljačkoj ploči. Nakon zakretanja prostorije pojavio se treći hodnik. Prijatelji su krenuli unutra i uskoro uočili prolaz na lijevoj strani desetak metara ispred sebe te odškrinuta vrata ravno. Iz prolaza se začuo zvuk nalik na režanje… WOG i Qvirin potiho su isukali oružje, a Ravenloft i Pfaff se pripremili za bacanje magija. Pfaff je poslao Gnomensteina u izviđanje. Homonukulus je gotovo nečujno odlepršao do prolaza i zavirio. Ugledao je veću sobu u sredini koje je bilo pojilo s vodom. Dva velika vuka režala su jedan na drugoga neko vrijeme, a onda je manji vuk legao i podvio rep dok je veći počeo piti. Gnomenstein se vratio, a prijatelji su oprezno krenuli naprijed hodnikom. Iznenada su se odškrinuta vrata ravno naprijed otvorila. Pojavio se ogroman, preko dva metra visok vuk koji je gledao ravno u prijatelje. Ustuknuli su i pripremili se za obranu no tada se dogodilo nešto krajnje iznenađujuće – vuk ih je svojim dubokim glasom razgovjetno upitao tko su i zašto su došli. Ravenloft, inteligentni mladac, snašao se i odgovorio kako rade za kuću Cannith. Ta je izjava probila led i vuk je s njima podijelio svoju priču.

Veliki vuk bio je magična zvijer koja je u mladosti lutala šumom u svojem čoporu kada su ju ugrabili neki ljudi. Vuk je zapravo bila vučica zvana Rorsa. Sjećala se kako je donesena u podzemni kompleks gdje je i odrasla. Uz nju je tu bilo još dvadesetak vukova. Prije oko četiri godine svi ljudi iznenada su umrli, a vukovi su ostali sami. Hranili su se tijelima ljudi koja su se čudesno obnavljala te su imali dosta hrane, a i vode. Prijatelji su joj obećali kako će pomoći njoj i njenom čoporu da iziđu na slobodu. Upozorili su je da je kraj iznad njih opustošen istim događajem zbog kojeg kojega su njeni čuvari umrli. Imala je za njih jednu molbu – jedan dio njenog čopora nalazio se zatočen u hodniku na jugozapadu kompleksa. Tamo ih je u zatočeništvu držao mehanički konstrukt u obliku vuka kojeg su načinili inženjeri koji su radili u kompleksu. Obećali su joj kako će otići tamo, uništiti ga i osloboditi njezinu braću. Uvela ih je u prostoriju iz koje je izišla u hodnik. Bile su to spavaonice za sluge gdje su vukovi uredili svoju jazbinu. Dala im je ključ sa zelenim safirom i uputila ih prema hodniku gdje su bili zatočeni vukovi.

Vratili su se do kuglaste prostorije i umetnuli novi safirni ključ u zeleni utor. Nakon okretanja pojavio se novi hodnik. Krenuli su njime i nakon pedesetak metara našli se u drugoj kuglastoj prostoriji s upravljačkom pločom u sredini. Na jugozapadnoj strani upravljačke ploče bio je zeleni utor u koji su umetnuli ključ. I ova prostorija se zakrenula i pojavio se hodnik na jugozapadnoj strani. Oprezno su krenuli njime. Desetak metara ispred njih s lijeve strane nalazio se prolaz, a hodnik je nastavljao dalje. Polako su produžili i zavirili u prostoriju. Bila je potpuno prazna. Nastavili su i nakon nekoliko metara začuli cviljenje vukova. U daljini se nalazila još jedna prostorija. Odjednom su začuli teške korake i iz prostorije je u hodnik ušla ogromna spodoba u obliku vuka. Bio je to konstrukt obložen kamenim pločama. Zarežao je mehaničkim zvukom i pokazao oštre kamene zube. WOG se već ukopao čvrsto držeći štit. Konstrukt je potrčao, zaskočio na WOG-a i ugrizao ga za rame. Magija ugriza učinila je WOG-a obamrlim i usporenim no održao se na nogama i nastavio boriti. Qvirin je snažno udario vuka buzdovanom. Većinu sile njegova udarca upile su kamene ploče no napravio je nekakvu štetu. Pfaff je pripremio infuziju za oštećivanje konstrukta. Infuziju je usmjerio u ruku kojom je uspio dotaknuti čudovište. Magična sila ispraznila se u konstrukt, ali bez vidljivog učinka. Ravenloft je magijom prizvao vatrenu zraku kojom je pogodio čudovište no također bez rezultata. Čudovište je nastavilo napadati WOG-a no on se spretno branio, iako su mu kretnje bile usporene. Qvirin je iskoristio priliku dok se čudovište trudilo oko WOG-a te plasirao nekoliko odmjerenih i preciznih udaraca koji su pogodili cilj. Vidjevši da je WOG pretvrd zalogaj, čudovište se okrenulo i ugrizlo Pfaffa koji se motao u blizini pokušavajući mu stisnuti još koju infuziju. Ugriz je bio jak i bolan, ali stari gnom nije bio od jučer. Othrvao se, oprezno uzmaknuo i popio ljekoviti napitak kojim je zaliječio ranu. Raven je u međuvremenu pogodio konstrukta još jednom vatrenom zrakom i strjelicom samostrijela no kameni oklop bio je pretvrd. Konstrukt se tada usmjerio na Qvirina, ugrizao ga za nogu i snažno trznuo. Qvirin je pao na pod, no nastavio se braniti. Budući da je bio u iznimno opasnom položaju, ustao se i time pružio čudovištu još jednu priliku za napad. Na njegovu sreću, kameni zubi čudovišta nisu uspjeli probiti njegov štit. Dok se čudovište bavilo Qvirinom, obamrli WOG ispustio je štit, dograbio svoj mač objema rukama i svom snagom zamahnuo. Udarac je bio toliko snažan da je konstruktu slomio kralježnicu ili što je već imao umjesto nje. Srušio se na pod i prestao kretati.

Nakon što su se prijatelji pribrali, nastavili su hodnikom i ušli u veliku prostoriju punu kaveza u kojima je bilo sedam običnih vukova. U sredini je bilo pojilo i nekoliko ljudskih trupala i nekakav mehanizam s polugom. Zvijeri su tužno zavijale no prijatelji su odlučili ne dirati ništa i pozvati Rorsu. Vratili su se hodnicima do nje i rekli joj da je konstrukt uništen. Bila je iznimno zadovoljna te se vratila s njima do prostorije s kavezima. Njuškom je pomakla polugu. Vrata kaveza su se otvorila vukovi su se sjatili oko nje zahvalno ju lizajući i trljajući. Prijateljima je iz zahvalnosti dala jedan vrijedan magični predmet, a vukove odvela u svoju jazbinu. Pfaff je pretražio štenare i pronašao narančasti safirni ključ i još neke vrijedne predmete. Prijatelji su otišli natrag prema jazbini od Rorse, pronašli jednu urednu praznu sobu te ostatak dana i iduću noć odmarali.

11. Dravago

Ujutro su prijatelji nastavili istraživati podzemni kompleks. Imali su plavi, zeleni i narančasti ključ. Pronašli su veliki ured s puno polica s knjigama. Za stolom u sredini sobe sjedilo je truplo starije, dobro obučene ženske osobe. Pretražili su ga i pronašli magični skrol i smeđi safirni ključ. Njime su kasnije otvorili jedna vrata u blizini Rorsine jazbine iza kojih je bila bogato opremljena spavaća soba. Tu se nalazio raskošno izrezbareni drveni ormar. Bio je zaključan te je Pfaff koristeći svoje obijačko umijeće provalio bravu i otvorio ga. Među kvalitetnom odjećom pronašli su i jedan neobični ogrtač izrađen od lišća nekoga egzotičnoga drveta.

Istražujući dalje, na upravljačkoj ploči u drugoj kuglastoj prostoriji iskoristili su narančasti safirni ključ. Hodnik koji se otvorio vodio ih je prema dolje i bio je dugačak. Na kraju njega nalazila su se velika metalna vrata pokraj kojih je bio utor žute boje. S obzirom na to da nisu imali žuti safirni ključ, vratili su se do druge kuglaste prostorije. Aktivirali su preostali zeleni utor. Otvorio se hodnik kojim su došli do treće kuglaste prostorije. Upravljačka ploča u sredini prostorije imala je narančasti, crveni i žuti utor. Jedini ključ koji su imali bio je narančasti te su ga umetnuli u utor. Prostorija se počela zakretati polagano, a zatim sve brže i brže. Prijatelji su s platforme u sredini prostorije na kojoj se nalazila upravljačka ploča odletjeli prema zidovima, svatko na svoju stranu. Postupno je prostorija usporila i zaustavila se, a u njenom najnižem dijelu pojavio se otvor. Prijatelji su se počeli cijediti niz zaobljene zidove, no svatko od njih uspio se zaustaviti prije otvora. Kad su se pribrali, WOG je zabio planinarski klin u tlo, zavezao uže i oprezno se spustio u otvor. U njemu je bila gusta, neprozirna magla koja se razišla nakon desetak metara. Nekoliko metara ispod nalazio se pod na kojemu su bili gusto poredani oštri metalni šiljci oko jedan metar dužine. WOG se popeo užetom natrag u prostoriju i rekao prijateljima kako su pravim čudom preživjeli smrtonosnu zamku. Popeli su se natrag do platforme i iščupali narančasti ključ iz utora. Prostorija se polako zakrenula i otvorio se hodnik kojime su u nju i došli.

Idućih nekoliko sati prijatelji su pretraživali sve prostorije do kojih su mogli doći svjesni da im za nastavak trebaju crveni i žuti ključ ili barem jedan od njih. Kada su se već umorili od potrage, Pfaff je predložio da se vrate do spavaće sobe. Namjeravao je detaljno pretražiti raskošni ormar. Nakon nekoliko minuta otkrio je da ormar stvarno ima dvostruko dno. Otvorio ga je i pronašao nekoliko punih bočica te žuti safirni ključ. Vratili su se do treće kuglaste prostorije i stavili taj ključ u žuti utor. Pojavio se hodnik koji je vodio prema gore. Išli su njime stotinjak metara i došli do proširenja u kojemu su bile nedovršene iskopine i alat. Vratili su se i otišli do druge kuglaste prostorije. Aktivirali su narančasti utor i hodnikom otišli do velikih metalnih vrata sa žutim utorom. Umetnuli su žuti ključ u utor i vrata su se otvorila.

Prostorija iza vrata bila je jako čudna. Svi zidovi, pod i strop bili su obloženi ogledalima. Neobično je svjetlo dolazilo sa svih strana i stvaralo oblike koji su se kretali po ogledalima. Kada su ušli, našli su se u području potpune magične tišine. Na nasuprotnoj strani nalazila su se drvena vrata. Iskusni Pfaff krenuo je prvi, pomno pretražujući svaki pedalj ispred sebe. Polako je došao do vrata uvjerivši se da nema opasnosti, a onda su mu se pridružili njegovi prijatelji. Otvorili su vrata. Iza je bila velika kamena prostorija. Desna strana bila je prazna, no na zidu na lijevoj strani nalazila su se dva visoka vatrena stupa koja su osvjetljavala cijelu prostoriju. Između njih bila je škrinja. Nekoliko metara ispred stupova, također na lijevoj strani prostorije nalazilo se nešto najčudnije što su ikada vidjeli – na tlu je bio veliki kameni bazen pun rastopljenoga stakla u kojem se nalazilo sedam staklenih stalaka. Na vrhu svakoga stalka bila je po jedna staklena ljudske glave. Stalci su se polako gibali, poput trave na vjetru, usmjeravajući glave na različite strane. Prijatelji su ušli u prostoriju i oprezno krenuli ulijevo. Stari Pfaff opet je krenuo korak ispred kako bi uočio možebitnu zamku. Kada se približio na desetak metara od staklenih glava, glavom je udario u nevidljivu preprjeku. Prizor koji su maloprije gledali nestao je, a ispred Pfaffa nalazio se do tada nevidljivi zid obložen ogledalom u kojem su se jasno mogle vidjeti zbunjene face njega i njegovih prijatelja. Stari gnom nastavio je ići uz ogledalo i došao do zida prostorije. Bacio se u temeljitu pretragu i nakon nekoga vremena pronašao u zidu skrivenu nišu u kojoj je bio crveni safirni ključ. Sada su imali ključeve za sve utore koje su pronašli.

Vratili su se u treću kuglastu prostoriju i postavili crveni ključ u utor. Prostorija se lagano zakrenula, no tada se čuo glasan mehanički zvuk te se zaustavila. Nije bilo niti jednoga hodnika te su prijatelji bili zarobljeni, a crveni je ključ ostao zaglavljen u svojemu utoru. Nisu bili sigurni koji bi ključ idući isprobali. Nakon kraće rasprave odlučili su se za narančasti. Kad su ga stavili u njegov utor, prostorija se nastavila kretati i otvorio se hodnik kojega još nisu istražili. Crveni se ključ oslobodio te su uzeli njega i narančasti iz njihovih utora. Krenuli su hodnikom i nakon desetak metara stigli do vrata s narančastim utorom. Otvorili su vrata odgovarajućim ključem i ušli u dugački hodnik koji je vodio prema dolje. Nakon nekoliko minuta stigli su do visokih vrata pokraj kojih je opet bio narančasti utor.

Vrata su isijavala od vrućine. Qvirin je na WOG-a magijom postavio zaštitu od vatre, a Ravenloft je aktivirao istu takvu magiju sa skrola i postavio ju na Qvirina. WOG je otvorio vrata narančastim ključem te su se on i Qvirin našli u velikoj prostoriji koju su magijom vidjeli u ogledalu. Uz lijevi zid bila su dva visoka stupa vatre koja su zagrijavala prostoriju između kojih je bila škrinja. Bazen rastopljenog stakla sa sedam staklenih stalaka nalazio se nešto bliže njima. Uz bazen je upravljačka ploča nekoga mehanizma s nekoliko poluga. WOG i Qvirin polako su krenuli prema bazenu. Glave na vrhovima stalaka lagano su se pokretale no činilo se da se ne osvrću na njih. Kada su se približili bazenu na nekoliko metara, dva stupa vatre poprimila su ljudski oblik. Bili su visoki preko pet metara, dugačkih ruku i jakih nogu. Vatreni divovi krenuli su prema WOG-u i Qvirinu. WOG se pripremio za obranu, a Qvirin je dotrčao do mehanizma i povukao jednu od ručica, svjestan da ne mogu ništa izgubiti. Stotinjak metara iznad njih začuo se glasan mehanički zvuk. Dio stropa pomaknuo se u stranu i pokazalo se oblačno nebo Mournlandsa. Ravenloft se prisjetio jedine stvari koja je u ovom trenutku mogla spasiti njegove prijatelje od pogibelji – u torbi je pronašao magični zapis koji je kupio u Sharnu i izvadio ga. Na njemu su bile zapisane formule moćne magije, mnogo jače od onih kakvima je on uobičajeno mogao baratati. Svojim istreniranim umom počeo je koncentrirano čitati formule. Za nekoliko sekundi osjetio je kako magična sila struja iz pergamenta u njegove ruke. Usredotočio se na posljednje retke te je uspio osloboditi magiju u svoj njenoj snazi. Oko WOG-a i Qvirina stvorila se srebrna izmaglica koja je već idući trenutak nestala. Sekundu kasnije jedan je div svojom ogromnom plamenom rukom zamahnuo prema WOG-u. Udarac se zaustavio na nevidljivoj barijeri nekoliko centimetara od njegove glave i nije ga ozlijedio. Za to je vrijeme Qvirin povukao i iduću ručicu mehanizma te se otvorio još dio stropa. Vatreni divovi bjesomučno su pokušavali zatući WOG-a i Qvirina, no nisu mogli probiti Ravenloftovu magičnu zaštitu. Nakon još nekoliko potezanja ručica, strop se u potpunosti otvorio. Staklene glave usmjerile su se prema gore i iz svih sedam je u istome trenutku prema nebu poletio magični mlaz debeloga stakla. Vatreni divovi prestali su udarati po prijateljima, poletjeli su u vis i nestali kroz otvoreni strop. Čim su otišli, staklo u bazenu se stvrdnulo, a stalci s glavama se ukočili.

Pfaff je pretražio škrinju koju su čuvali vatreni divovi i pronašao u njoj adamantni kotač sa simbolima kuće Cannith u kojem su bili izrezbareni simboli dijamanta, zvijezde s pet, zvijezde sa sedam krakova i jedan neobični simbol. Iza bazena stakla nalazila se još jedna škrinja u kojoj je Pfaff pronašao dva komada adamantiuma u obliku dijamanta. Ti komadi bili su drevno naslijeđe kuće Cannith koje su trebali donijeti svojoj poslodavki Elaydren.

Nakon što su završili s pretraživanjem, prijatelji su se vratili do jazbine vučice Rorse i njezina čopora. Poveli su vukove do prve kuglaste prostorije, popeli se ljestvama do pećine tridesetak metara iznad i organizirali izvlačenje vukova užetom. Nakon dva sata mukotrpnoga posla svi vukovi bili su uz njih u pećini. Svi zajedno krenuli su prema izlazu iz kompleksa. Kada su ušli u veliku pećinu u kojoj se nalazio ulaz u kompleks, prijatelji su zapazili nekakve prilike vani. Rekli su Rorsi da se sa svojim čoporom pritaji u sjenkama i izišli napolje. Vani ih je čekalo neugodno iznenađenje – desetak ratnika sekte Emerald Claw predvođene vampirom kojem su za dlaku pobjegli u ruševinama Rose Quary-ja. Ne-mrtvi im je ledenim glasom iz kojeg je odzvanjala moć zle magije zapovjedio da im preda adamantni predmet, naslijeđe kuće Cannith, ili će ih uništiti. Ravenloft, ispravno procijenivši moć njihova neprijatelja, odgovorio da će predati predmet ako poštede Feylina koji je ležao zavezan kod svoje magične kočije. Vampir je pristao i razmjena je izvršena. Vjerolomni vampir ošinuo je konja i krenuo otići sa svojim najvjernijim slugama, ali je naredio preostalim ratnicima da dokrajče prijatelje. Niti on ni itko drugi od njegove družine nije se ni osvrnuo da vidi kako su ratnici s isukanim oružjem pojurili prema ulazu u kompleks jer su se prijatelji povukli u mrak. Čim su ušli, začulo se zapomaganje popraćeno gromoglasnim režanjem i škripanjem zubi. Nakon desetak sekundi sve se utišalo, a prijatelji su nedirnuti izišli van u društvu Rorse i njezinih vukova s krvavim, ali nasmiješenim gubicama.

11. – 14. Dravago

Prijatelji su na Feylinovim magičnim kočijama, a praćeni Rorsom i njezinim čoporom, nesmetano putovali kroz opustošeni krajolik Mournlandsa. Oko podneva 14. Dravaga stigli su do zida od magle kroz koji su putovali oko pola sata. Kada su izišli iz magle na osunčane livade Darguna, kraljevstva goblina, Rorsa je od srca zahvalila prijateljima za sve što su učinili i sa svojim čoporom punim trkom otišla prema šumi koja se nazirala u daljini.

16. Dravago

U prijepodnevnim satima prijatelji su stigli u Rhukaan Draal. Zahvalili su Feylinu i pošteno ga isplatili za njegov trud. Nakon toga zaputili su se u krčmu Clenched Fist da se odmore. Na njihovo iznenađenje, tamo ih je čekala njihova poslodavka Elaydren. Ispričali su joj svoje avanture i za neugodni susret s vampirom i sektom Emerald Claw. Dali su joj adamantni predmet koji je tražila za što ih je pošteno isplatila. Nakon toga pokazali su joj adamantni kotač. Bila je iskreno zapanjena – to je naime bio magični uzorak, jedan od najvrjednijih predmeta kuće Cannith, koji je bio neophodan za izgradnju kovačnice. Rekla im je kako će njen gospodar i glava kuće Maddix sigurno biti zainteresiran, no da ga smiju zadržati. Poslije toga porazgovarali su i o karti na tlu kovačnice u Rose Quary-ju. Pojasnila im je kako su se u dvije kovačnice označene bijelom bojom (statua zmaja koja je označavala White Hearth i statua viteza) radilo na oružjima za masovno uništenje. U dvama kovačnicama označenima crnom bojom (statue sokola i lava) radilo se na izradi golema, umjetnih stvorenja oživljenih magijama. Međutim, ono što je prijatelje najviše zainteresiralo bile su kovačnice označene crvenom bojom (statue vuka i grifona). Elaydren im je rekla kako se u njima radilo na izradi osobnih oružja.

Nakon što su porazgovarali Elaydren je rekla prijateljima kako se vraća u Sharn. Rekla im je kako će kroz dva do tri tjedna svakako imati posla za njih, ako su zainteresirani. Zahvalili su joj na ponudi te obećali kako će se odazvati. Nakon što je otišla, prijatelji su kratko vijećali i odlučili poduzeti opasan pothvat potencijalno visoke koristi – vratiti se u Mournlands i istražiti najbližu crvenu kovačnicu. Tamo su se nadali pronaći oružja izrađena moćnim magijama kuće Cannith, a kojima će se bolje opremiti za opasnosti koje će zasigurno susretati na svojim daljnjim avanturama.

View
Sešn 5

3. Dravago 998 YK

Krvava tržnica u Rhukan Draalu, prijestolnici Darguna kraljevstva goblina, bila je veliko i užurbano mjesto prepuno štandova i kućica raznoraznih trgovaca među kojima su prolazile rijeke kupaca, prosjaka i probisvjeta, mahom goblinoida. Naši junaci su prema Elaydreninim uputama morali potražiti Feylina. To je bio čovjek koji ih je trebao prevesti do naselja Rose Quary u blizini granice s Mourlandsima gdje su trebali potražiti ispostavu kuće Cannith. Tamo su trebali dogovoriti prijevoz do White Heartha, kovačnice kuće Cannith koja se nalazila u Cyreu odnosno današnjim Mourlandsima. U ruševinama kovačnice trebali su pronaći još jedno drevno naslijeđe kuće Cannith, komad adamantiuma u obliku dijamanta.

Prijatelji su se zaputili do najveće krčme u okolici tržnice. Zvala se Wyvern Skull. Kada su ušli u nju, svi gosti arogantno su se zagledali u njih. Naime, i oni i krčmar bili su hobgoblini. Kada su prišli šanku krčmar ih je neljubazno “zamolio” da napuste njegovu krčmu i prošeću negdje gdje uslužuju i niže rase. Prijatelji su shvatili poruku te izišli van. Raspitali su se i uputili do krčme Clenched Fist, u mračnoj uličici nedaleko tržnice. Bilo je to mračno mjesto puno sumnjivih lica, goblina, bugbearova ali i ljudi. Sjeli su za stol i naručili hranu i piće.

Stari, iskusni Pfaff za jednim je stolom zapazio nekoliko bugbearova koji su kockali. Otišao je do njih, platio im piće te su ga pozvali da sjedne. Pridružio se igri te zaradio nekoliko novčića. Nakon nekog vremena, suigrači su postali otvoreniji prema njemu te ih je pitao gdje može pronaći Feylina. Odgovorili su mu da sjedi u krčmi. Zahvalio im je, ustao i otišao do stola za kojem je sjedio stariji mršav čovjek u širokom ogrtaču. Pfaff mu se pridružio, platio piće i kratko porazgovarao. Bio je to čovjek kojeg su tražili te je s njim dogovorio prijevoz do Rose Quaryja uz poštenu naknadu. Dogovorili su polazak idućeg dana ujutro te se Pfaff vratio prijateljima za stol. Nakon što su pojeli masni komad mesa, odlučili su prošetati po Tržnici.

Na tržnici je Ravenloft pronašao trgovca sa sastojcima za magije. Porazgovarao je s njim jer je želio kupiti skrolove s magičnim formulama. Trgovac ih nije imao, ali mu je rekao da na sjevernim vratima grada postoji crvena kuća u kojoj se nalazi ceh magova i da može raspitati tamo. Ravenloft je zahvalio i s prijateljima se zaputio do sjevernih vrata. Hodali su dugo jer je grad bio velik. Gradska vrata bila su velika, no ne previše prometna. Ispred njih, izvan zidina, bila su vješala na kojima su visjela trupla nekih kriminalaca? Uz sami zid nalazila se velika crvena kuća čvrste gradnje koja je bila neobična jer su svi prozori bili zazidani. Ravenloft je snažno pokucao. Nije bilo odgovora. Tada je prizvao magiju kojom je iznad vrata uočio skriveni natpis. Kada ga je pročitao, vrata su se otvorila. Ušli su u kuću i našli se u predvorju u kojem je bio ružni, deformirani goblin lancem zavezan za zid. Upitao ih je što trebaju, a nakon toga pozvao gospodara. U sobu je ušao krupni bugbear. Ravenloft mu je rekao da traži skrol s magijom za osljepljivanje. Trgovac? mu je prodao skrol nakon čega su se brzo pokupili s tog zlokobnog mjesta.

Vratili su se u Clenched Fist i unajmili sobu. Navečer se Pfaff prošetao do obližnjeg salona za masažu gdje je proveo ugodne trenutke u društvu prekrasne zelene, oštrozube i buljooke lokalne ljepotice, svakako jedne od prirodnih ljepota zemlje goblina. Da je bio mlađi, možda bi se i zaljubio, no i ovako se dobro proveo i nakon toga vratio u krčmu na spavanje.

4. Dravago

U krčmu je ujutro došao Feylin i poveo prijatelje izvan grada. Poveo ih je uza zidine i doveo do nakupine velikoga kamenja. Rekao je nekakvu nerazumljivu riječ i jedan se kamen pretvorio u kočiju. Po tetovaži na njegovoj ruci prijatelji su zaključili da je on pripadnik kuće Orion koja se bavila uslugama prijevoza. Ukrcali su se u kola, a Feylin je sjeo na mjesto za kočijaša. Ponovno je rekao nerazumljivu riječ i kola su se nečujno počela kretati. Lebdjela su malo iznad tla jer nisu imala kotače. Kretala su se jednolično i bez vibracija jer su prolazila kroz kamenje i ostale zaprjeke na putu. Bilo je očito da su pogonjena magijom. Putovali su ostatak dana te cijeli idući dan prema sjeveru.

6. Dravago

Bio je to treći dan putovanja naših junaka prema naselju Rose Quary. Predvečer su sa svoje lijeve strane vidjeli gusti zid magle koji je omeđivao granicu Mournlandsa. Njihov vozač iznenada je zaustavio kola. Rekao im je kako se Quary nalazi iza sljedećeg brda no magijom je osjetio da nešto nije u redu. Prijatelji su se iskrcali i pješke se popeli na brdo. S druge strane nalazio se kanjon crvene boje, a oko kilometar dalje vidjeli su obrise naselja. Činilo se da su dijelovi sela prekriveni ledom, a neke kuće bile su srušene. Odlučili su se oprezno približiti.

Koristeći zaklone stijena i krupnog kamenja prijatelji su se približili na oko pola kilometra. Pfaff je iz vreće izvadio mehaničko stvorenje, homonukulusa kojega je izradio u Sharnu. Izgledalo je kao mali gnom s krilima i imalo je inteligenciju te ga je Pfaff nazvao Gnomenstein. Stvor se vinuo u zrak i poletio prema naselju. Pfaff je pri izradi stvorenja koristio magije kojima je uspostavio trajnu vezu sa stvorenjem zbog čega je mogao vidjeti i čuti isto što i on. Kad je Gnomenstain doletio bliže, Pfaff je vidio da je led koji je prekrivao selo zapravo staklo. Na mnogim mjestima ono je prekrilo kuće. Ispod su se nazirali obrisi ljudi i patuljaka koje je zarobilo u smrt. Na proplanku usred sela nalazio se kamp s velikim šatorom. Ispred je bilo nekoliko ljudi u jakim metalnim oklopima s grbom u obliku zelene kandže na štitovima. Grijali su se oko vatre, a u blizini je bilo privezano petnaestak konja. S njima su bila i dva kostura animirana mračnom magijom. U blizini šatora nalazila se velika zgrada iz koje su dopirali zvukovi. Pfaff je uputio svojega izvidnika tamo. Ispred zgrade bila su dva kosturska stražara. Na njenom pročelju nalazio se veliki znak kuće Cannith. Homonukulus se ušuljao kroz pukotinu na stropu i našao u velikoj prostoriji. Cijeli pod pokrivala je velika zemljopisna karta Cyrea, Darguna i Brelanda s nekakvim oznakama. Velik dio karte bio je zatrpan. Tri animirana trupla patuljaka su otkapala kartu, a dvoje stražara su ih nadgledali. Homonukulus je izišao kroz pukotinu na stropu i odletio preko puta ceste do nasuprotne zgrade. Bio je to hram Onathara, božanstva kovanja i vatre. Gnomenstein se opet ušuljao kroz pukotinu i uletio u veliku prostoriju gdje su dva animirana trupla patuljaka otkopavala mrtvace iz grobova. Nakon toga je izišao i odletio natrag Pfaffu.

Prijatelji su se vratili natrag do svojega prijevoznika Feylina. Pfaff mu je ispričao što je vidio kroz homonukulusa, a on im je rekao da oznaka na štitu stražara predstavlja Emerald Claw, sektu štovatelja smrti koji zlim magijama animiraju i koriste mrtvace za svoje mračne ciljeve. Prijatelji su sada znali da ispred sebe imaju opasnog potencijalnog neprijatelja. Međutim, s obzirom na sve što je Pfaff otkrio, bilo je očito kako i oni traže lokacije kovačnica kuće Cannith. Zaključili su kako moraju upasti u kovačnicu u kojoj se nalazila karta, u tišini savladati stražare i pokušati odgonetnuti gdje se nalazi kovačnica koju traže.

7. Dravago

Prijatelji su se tijekom dana pritajili i pripremali za noćni upad u naselje. S obzirom na brojnost neprijatelja, odlučili su upasti brzo i tiho, otkriti lokaciju kovačnice te pobjeći, po mogućnosti neopaženi. Kada je pala noć prišuljali su se u blizinu naselja. Qvirin je na prijatelje bacio zaštitnu magiju koja ih je činila nevidljivima za ne-mrtve. Došuljali su se do prvih kuća. Pfaff je poslao Gnomensteina u zrak kako bi pratio kretanja stražara i kostura. Šuljali su se rubom naselja od kuće do kuće. Stali su iza zida u blizini ulaza u kovačnicu. Qvirin je na WOG-a bacio magiju koja je u krugu oko njega stvarala potpunu tišinu. Prijatelji su stali iza njega te potpuno nečujno krenuli cestom prema ulazu u kovačnicu. Dva kostura koja su stajala ispred nisu ih vidjela zbog magije. Ušli su u široki hodnik. Nekoliko metara ispred otvarao se u veliku osvijetljenu prostoriju iz koje su se čuli zvuci kopanja. Krenuli su naprijed.

WOG je stajao na ulazu u prostoriju. Dvoje stražara gledali su prema animiranim truplima i nisu bili svjesni opasnosti. Ušli su u prostoriju, nečujni zbog magije. Raventloft se udaljio od WOG-a kako bi izišao iz područja tišine. Zamahnuo je rukama prizivajući magičnu formulu te stvorio električnu iskru kojom je pogodio stražaricu i stresao ju. Okrenula se i poviknula, no nije se ništa čulo. Bilo je to zbog WOG-a koji se nalazio na dva metra od nje i s kojeg se širilo područje tišine. Napravio je korak i s leđa sasjekao nespremnog stražara koji nije čuo ništa. Snažan ga je udarac zamalo ubio. Ravenloft je u međuvremenu magiju postavio na svojega gavrana. Ptica je poletjela prema stražaru i dotakla ga kandžama. Magična energija snažno ga je protresla i paralizirala mu udove. Pfaff je skočio i s leđa se objesio za vrat bespomoćnom stražaru. Isukao je bodež i zaklao ga kao odojka. Stražarica je isukala mač i napala WOG-a. Mladi no borbeno iskusni Warforged obranio se, uzvratio udarac i snažno ju zasjekao. Qvirin je iskoristio priliku i udario ju buzdovanom. Potresena udarcem, nije se uspjela pribrati te ju je idući WOG-ov udarac dokrajčio. Jedno je tromo animirano truplo patuljka sporim korakom krenulo prema prijateljima. WOG se zajurio i rasjekao ga svojim mačem s nekoliko preciznih i jakih udaraca.

Nakon što su tiho riješili stražare, prijatelji su počeli istraživati prostoriju. Dva su animirana trupla patuljaka i dalje iskapala i nisu se obazirala na njih. Karta na tlu bila je djelomično otkopana, a u kutevima prostorije nalazilo se šest statua – vuk, sokol, zmaj, lav, vitez i grifon. Prijatelji su počeli pretraživati prostoriji, a mladi je Ravenloft uskoro otkrio da se na poleđini glava statua nalaze zapisi. Proučio ih je i otkrio da je na svakoj statui označeno mjesto na karti gdje se nalazila jedna od kovačnica u Cyreu. Lokacija White Heartha bila je označena na glavi zmaja. Prema usporedbi zapisa s glave statue i karte na podu, ta se kovačnica nalazila oko 80 kilometara dalje u Fields of Ruin u današnjem Mournlandsu. Nakon što su locirali White Hearth, WOG je sastrugao oznake lokacije s glave statue.

Buka struganja po statui izazvala je neželjenu pozornost – u prostoriju su ušla dva kostura koja su stražarila ispred ulaza u zgradu i odmah krenuli prema našim junacima. Qvirin je zazvao zaštitu Srebrnog Plamena. Sveti simbol oko njegovog vrata počeo je sjajiti bijelom svjetlosti te su kosturi ustuknuli i povukli se prema kutu prostorije. U tome trenutku začuo se nekakav glas izvana. Pfaff je poslao Gnomensteina u izviđanje. Homonukulus je izletio napolje i zaputio se prema Onatharovom hramu nasuprot ceste. Uletio je u njega kroz pukotinu na zidu i imao što vidjeti – visoka i mršava zakukuljena spodoba stajala je usred prostorije i izgovarala riječi nekakvog mračnoga rituala. Ispred nje bilo je položeno osam trupala koja su se sve više trzala kako je ritual odmicao. U jednom se trenutku spodoba okrenula, a Gnomenstein je mogao jasno vidjeti mrtvački bijelo lice ćelavog čovjeka s velikim oštrim očnjacima. Pfaff je odmah pozvao homonukulusa natrag i rekao prijateljima kako su u velikoj opasnosti. Nije uopće sumnjao da je riječ o vampiru, jednom od najmoćnijih pripadnika proklete sorte ne-mrtvih. Dok se Gnomenstein izvlačio kroz pukotinu, trupla su se podigla na noge i krenula za gospodarem van na cestu. Vampir je zapazio da se u kovačnici događa nešto čudno te je krenuo prema njoj. Ravenlofti i Pfaff već su sa skrolova na prijatelje bacili magiju koja je davala moć letenja. Qvirin i WOG su ih popili te poletjeli prema stropu. WOG je punom brzinom prošao okomito kroz pukotinu na stropu i svojim masivnim tijelom ju razvalio dovoljno da ostali prođu bez problema. Vampir je ušao u prostoriju upravo kada su Ravenloft i Pfaff i na sebe bacili magiju letenja sa skrolova. Vidjevši naše junake, vampir je nestao, a na mjestu gdje je stajao pojavila se gusta magla koja se brzo širila. Ravenloft i Pfaff nisu čekali nego su projurili kroz pukotinu i zajedno s WOG-om i Qvirinom odletjeli prema kampu oko dva kilometra dalje.

Na njihovu sreću, nitko ih nije pratio. Feylin ih je čekao kod svoje magične kočije. Zamolili su ga da ih odvede u Mournlands, a on je prihvatio te su odmah krenuli prema jugu. Nakon nekoliko sati noćne vožnje, stigli su do zida guste magle na granici Mournlandsa. Feylin je skrenuo na istok. U magli se vidjela prigušena svijetlost, i čuli neobični zvukovi. Prijatelji su izgubili pojam o vremenu, no nakon nekog vremena magla je nestala. Nalazili su se u sivoj pustoši. Zemlja je bila raspucala i bez raslinja. Grane usamljenih stabala bile su gole, izdužene i izobličene. Na tlu su se nalazile skupine trupala koja su izgledala svježa, kao da su tek poginuli. Iako je bila noć, sve je bilo osvijetljeno sivim jednoličnim svjetlom. Magla koja im je bila iza leđa nalazila se i na nebu te se nisu vidjele ni zvijezde ni mjesec. Putovali su još neko vrijeme, a tada se Feylin zaustavio radio odmora.

8. Dravago

Jutro se moglo prepoznati po tome što je jednolično sivo svjetlo koje je dolazilo s neba bilo nešto svjetlije. Nastavili su put kroz Field of Ruin, poprište jedne od velikih završnih bitaka. Postupno su skupine trupala postajale sve češće i sve veće dok nisu došli do brda koje su morali zaobići. Bili su to uglavnom vojnici Brelanda i Cyrea. Nekoliko sati kasnije došli su do hrpe trupala vilenjaka i polutana što ih je malo iznenadilo jer se nije baš znalo da su i oni sudjelovali u ratu s Cyreom. Nisu susreli ništa živo.

9. Dravago

Cijeli dan Feylin je vozio kola ravno prema istoku. Krajolik je i dalje bio jednoličan i prepun trupala poginulih vojnika.

10. Dravago

Ujutro su u daljini ugledali veliku stijenu odnosno brdo. Kad su se približili, stigli su do rudnika. Na ulazu u rudnik stajala je oznaka kuće Cannith. Feylin je zaustavio kola, a prijatelji su sišli. Dogovorili su se s njim da ih čeka i hrabro krenuli prema mračnom oknu.

View
Sešn 4

15. Eyre 998

Ujutro su se Ravenloft i Pfaff zaputili do jedne od većih birtija u boljem dijelu grada. Naumili su nešto popiti i doručkovati. Za oko im je zapela lijepa bardica vilinske krvi koja je na svojoj lutnji pjevala pjesmu o velikim podvizima nekih od junaka iz legendi. Imala je odličan glas, a još bolji stas te su momci, kao i većina ostalih gostiju, uživali u nastupu. Kada je završila, mladi Ravenloft hrabro je prišao bardici i ponudio joj piće. Prihvatila je i pozvala ga da sjedne. Zvala se Fiona. U želji da ostavi dobar dojam, ispričao joj je priču o avanturama koje je s prijateljima proživio u podzemlju Sharna. Djevojka ga je pristojno saslušala glumeći nezainteresiranost, no Ravenloft je to ispravno protumačio kao znak da joj se zapravo sviđa. Tada im se pridružio i stari, iskusni Pfaff koji je s obližnjeg stola slušao razgovor. Nadovezao se na Ravenovu priču i iznio bardici prijedlog – ponudio joj je novčanu naknadu za autorsku pjesmu o podvizima njihove družine. Iako je i dalje glumila nezainteresiranost, Fiona je ipak prihvatila te im obećala kako će spjevati pjesmu za dva tjedna. Pfaff je bio zadovoljan te joj isplatio sićušan predujam, kao naknadu za njezino vrijeme. Zadovoljni dogovorenim poslom koji će sigurno u budućnosti sigurno pripomoći u marketingu njihove družine na tržištu avanturista – najamnika, momci su se vratili u prenoćište.

Istog se popodneva Pfaff pridružio WOG-u koji je otišao na bazar u nižem dijelu grada u potrazi za kvalitetnim oružjima. Tržnica je bila na otvorenom prostoru velikog trga. U sredini je bilo mnoštvo štandova na kojima su se prodavale raznorazne koještarije, a na rubovima su bili čvrsti objekti u kojima su bili ozbiljniji trgovci. Zapazili su trgovinu „Glean’s Weapons“. U izlogu je bilo mnogo primjeraka sječiva različitih veličina, sjajne i blještave izrade. U trgovini ih je dočekao mršavi, visoki patuljak u šarenoj i raskošnoj odjeći. Na WOG-ov upit za velikim mačem ponudio mu je različite primjerke kratkog, oštrog i raskošnog oružja koje se Warforgedu nije svidjelo jer je za upotrebu istog bila potrebna spretnost, a ne snaga. Kad ga je upitao za veće oružje, predložio mu je da ode u podzemni dio grada kod kovača Keldorana. U zadnji trenutak prije nego se WOG okrenuo prema izlazu, kako bi zadržao potencijalnu mušteriju, trgovac izvadio iz spremišta veliku sjekiru i rekao kako se radi o specijalnom oružju koje su izradili patuljci. Rekao mu je da se zove „Roghar“ što na patuljačkom znači „Glavosjek“. WOG se zainteresirao jer se oružje činilo stvarno moćno, ali trgovac nije imao sreće jer je iskusni Pfaff koji je stajao sa strane i šutio znao jezik patuljaka. Kazao je prijatelju kako „Roghar“ ne znači ništa na njihovom jeziku, što je i bila istina. Shvativši da ga je stari gnom prozreo, trgovac se počeo pravdati, no Pfaff je rekao kako nema smisla trgovati s varalicom. Mladi prijatelj ga je poslušao te su otišli bez da su išta kupili.

U isto vrijeme Qvirin se zaputio do Morgrave univerziteta. U predvorju se raspitao za stručnjaka iz geografije te su ga povezali s profesorom Hoganom. To je bio stariji učen čovjek koji se iskreno zainteresirao kada mu je Qvirin pokazao kartu koju su pronašli u drevnoj radionici kuće Cannith u podzemlju Sharna. Rekao je kako je karta stara vjerojatno oko 1500 godina te da mu treba barem tjedan dana da ju prouči. Qvirin je dogovorio cijenu za njegove kartografske usluge te mu ostavio kartu na izučavanje.

16. Eyre – 22. Eyre

Uz dozvolu njihove poslodavke Tarie, Pfaff je otišao do kovačnica kuće Cannith. Svaki dan mukotrpno je radio kako bi svome Warforged prijatelju izvadio oči i ugradio mu poboljšanu inačicu koju je izvadio iz Warforgeda kojeg su savladali u kanalizaciji. Proces je bio dugotrajan i osjetljiv te je mladi WOG nekoliko dana strpljivo proveo u potpunom mraku, ali trud se isplatio – nove oči bile su obrađene magijom koja im je davala mogućnost gledanja u potpunom mraku nekoliko minuta svakoga dana.

Nakon što je nadogradio prijatelja, Pfaff se pozabavio izradom mehaničkog stvorenja, homonukulusa. Nakon nekoliko dana mukotrpnog rada, načinio je malo stvorenje u obliku gnoma s krilima koje je moglo letjeti i bilo magičnim putem bilo povezano sa svojim stvoriteljem. Pfaffu je moglo služiti kao oči na daljinu, a imalo je i tragove inteligencije te se moglo podučiti jednostavnim trikovima. Stari gnom bio je jako zadovoljan svojim novim ljubimcem.

23. Eyre

U prijepodnevnim satima Qvirin se na univerzitetu sastao s profesorom Hoganom. Profesor je otkrio kako neke lokacije označene na karti odgovaraju gradovima koji su postojali kada je karta izrađena, druge lokacije označavaju gradove koji sada postoje, a ranije nisu, a treće pak ne označavaju ništa posebno. Qvirin je platio za uslugu te uzeo kartu.

Istoga dana popodne, prijatelji su otišli u podzemni dio grada zvan „Cogs“. Tamo su se nalazile tvornice i kovačnice, a zrak je smrdio po sumporu i dimu. Jedna od najvećih kovačnica pripadala je kući Cannith i nju je vodio kovač Keldoran, jedan od najvičnijih majstora kovačkog zanata. U njoj je bilo vruće i bučno. Susreli su se sa starim majstorom i otišli porazgovarati u njegovom uredu. Pfaff mu je ponudio adamantium kojeg su zaplijenili s Warforgeda kojeg su sredili u kanalizaciji. Prihvatio je ponudu, ali je naglasio prijateljima kako Cannithi ne smiju znati ništa o tome jer su se oni i dalje osjećali kao da su svi Warforgedi njihovo vlasništvo jer su ih oni i stvorili u svojim kovačnicama. Prijatelji su mu obećali kako je diskrecija što se njih tiče zajamčena te će mu se rado ponovno javiti nađu li opet na svojim putovanjima komad adamantiuma koji je nekome ispao s teretne konjske zaprege. Naručili su od njega izradu dva velika metalna štita ojačana magijama za Qvirina i Woga koji su ih preuzeli idući dan.

26. Eyre

I te su večeri, kao i svaki put, prijatelji otišli do poštanskog ceha kuće Sivis da provjere ima li za njih poruka od Tarie ili Elaydren. Ispostava ceha nalazila se u malom uredu u boljem dijelu grada. Kad su došli, vidjeli su da su vrata razvaljena. Oprezno su ušli unutra i zatekli rasturenu prostoriju. Ormari su bili srušeni, a pošiljke i pisma razbacani okolo. Gnomica koja je radila tu, ležala je iza pulta s velikom čvorugom na glavi. Pomogli su joj da se pribere. Rekla im je kako se prije možda desetak minuta u uredu pojavio krupan čovjek u ogrtaču u društvu četiri kobolda. Dok su koboldi razbacivali prostoriju, zgrabio ju je i upitao za pismo od Tarie Cannith. Od straha mu je rekla gdje je pismo, a tada ju je udario i pala je u nesvijest. U ured su tada upala tri pripadnika gradske straže. Prijatelji su im dali kratku izjavu, a tada su izjurili van..

Nakon kratke vožnje Nebeskom kočijom do višeg dijela grada uputili su se ravno prema sjedištu kuće Cannith. Stražari na ulazu rekli su im kako ni Taria ni Elaydren nisu tamo te da pogledaju u krčmi Broken Anvil. Prijatelji su se okrenuli i trkom krenuli prema stajalištu kočija. Kad su se našli na širokoj aveniji iznenada su začuli lepršanje velikih krila. Ukipili su se na mjestu i isukali oružje. Iz mračnog neba pojavila se najveća sova koju su ikada vidjeli, veća od odraslog čovjeka. Letjela je ravno prema njima, a tada se naglo digla u visinu i izbacila smotuljak na tlo ispred njih. Bilo je to pismo od Elaydren koja ih je molila da hitno dođu u krčmu Broken Anvil. Nastavili su trčati do stajališta i ukrcali u najbližu kočiju kojom su odletjeli u donji dio grada.

Krčma je bila puna gostiju, kao i obično navečer. Popeli su na kat. U mračnom kutu separea sama je sjedila Elaydren. Bila je u blatnom i prljavom ogrtaču, kao da je stigla s puta. Odmah im je rekla da je njena gospodarica Taria ubijena. Prijatelji su sjeli u nevjerici, nesigurni kakve to veze ima s njima. Zamolila ih je da joj pomognu i obećala im veliku novčanu nagradu. Odjednom su se počeli osjećati suosjećajno i zainteresirano. Dala im je ruksak u kojem su se nalazile upute i još neke stvari. U tom su trenutku začuli prasak…

Skočili su na noge i isukali oružje. WOG je oprezno provirio iza zastora i u prizemlju, na ulaznim vratima krčme uočio krupnu priliku u ogrtaču okruženu koboldima. Gosti su počeli vikati i bježati kroz prozore, a koboldi su se raštrkali prevrćući stolove i razbijajući boce. Prilika je spustila kapuljaču i WOG je ugledao znanca iz podzemlja, Sabera. Prijatelji su bili svjesni kako su u velikoj opasnosti jer će ih ubrzo otkriti. Prvi je reagirao stari i iskusni Pfaff. Promišljeno i požrtvovno, nesebično razmišljajući o dobrobiti svojih prijatelja, već nakon nekoliko sekundi bacio se kroz prozor. Ispod je bila duboka provalija ispod koje su bile morske stijene. Nakon pada od nekoliko stotina metara, aktivirao je moći magične ogrlice koje su kupili od uličnog trgovca kada su došli u Sharn i polako, poput pera, sletio je na hrid. Za to vrijeme njegovi Qvirin i WOG stali su ispred Ravena i Elaydren isukanog oružja, spremni skupo prodati svoju kožu. Mladi, impulzivni Raven, rekao je prijateljima kako ima magiju koja će ih spasiti. Izvadio je magični svitak i aktivirao njegove moći. Iz ničega se pojavilo uže koje je vodilo u rupu koja se pojavila u zraku oko tri metra iznad njih. Rekao je prijateljima da se popnu jedan po jedan dok on zadržava progonitelje. Zamahnuo je rukama govoreći magične formule i na stepenicama koje su vodile u prizemlje krčme i velikom prostoru oko njih stvorila se gusta i debela paukova mreža. Nekoliko kobolda već je bilo na stepenicama i zatekli su se zapleteni i bespomoćni poput muha. Qvirin se uspeo užetom i kroz otvor ušao u prostoriju potpuno bijelih zidova dovoljno veliku za desetak ljudi. Elaydren je za to vrijeme ispalila na Sabera magičnu vatrenu kuglu, ali je promašila. Idući se po užetu popeo WOG i pridružio se prijatelju u bijeloj prostoriji. Ispod njih u krčmi, Raven je ponovno izgovorio magičnu formulu. Njegova magija učinila je veliko područje poda na katu iznimno skliskim no to se nije vidjelo. Saber je iz samostrijela ispalio magičnu vatrenu strjelicu koja je pogodila mrežu i ona je počela brzo gorjeti. Nekoliko kobolda nije se uspjelo izvući te su bespomoćno zapomagali dok su ih gutali plamenovi. Saber je potrčao stepenicama očišćenim od mreže na kat taman kada se Elaydren popela u bijelu prostoriju. Progonitelj je isukao mač kako bi raščistio ostatke mreže no tada je, nimalo graciozno, pao na stražnjicu poskliznuvši se na nevidljivu magičnu poledicu koju je na stepenicama stvorio Raven. Mladi mag se zadovoljno nacerio, a tada spretno poput mačke uzverao užetom u prostoriju. WOG je povukao uže. Jedina veza sa svijetom bio je uski otvor ispod njih kroz koji su mogli vidjeti mali dio prostorije na katu krčme. Ravenloft je objasnio prijateljima da je otvor nevidljiv te da bi ih progonitelji mogli otkriti jedino moćnim magijama. U idućih nekoliko minuta nekoliko su se puta ispod njih pojavili koboldi, a jednom čak i Saber no uopće nisu gledali prema gore. Prijatelji su odlučili pričekati u svojem skrovištu koliko god je potrebno.

Dva sata kasnije kroz otvor su ugledali polutanku koja je bila vlasnica krčme. Iskočili su pred zapanjenu ženu koja im je rekla kako su napadači otišli nakon desetak minuta, kada su došli stražari. Osim nekoliko spaljenih kobolda, nije bilo mrtvih. Ispričali su joj se za nevolje koje je proživjela i obećali kako će odmah otići. Prije odlaska pogledali su kroz prozor i nekoliko stotina metara ispod u podnožju litice ugledali slabašno svjetlo baklje koju je držao njihov hrabri i mudri prijatelj Pfaff. Izišli su van na ulicu. Elaydren im je kazala kako će odmah napustiti grad jer u kući Cannith postoji izdajnik i nije više sigurna. Obećali su joj da će postupiti po uputama koje su se nalazile u ruksaku koji im je dala. Prvo su otišli unajmiti kočiju koja ih je odvela do hridi gdje se nalazio njihov prijatelj. Bilo im je drago što je živ i zdrav preživio svoj junački potez. Platili su vozaču da ih nastavi voziti cijele noći.

U ruksaku su se nalazila dva pisma od Elaydren. U pismima je rekla kako od njih traži da pronađu još jedno drevno naslijeđe kuće Cannith, koja je također bila komad adamantiuma. Potraga će ih odvesti u prokletu zemlju Mournlands, nekadašnje kraljevstvo Cyre koje je uništeno snažnom nekontroliranom magijom pri kraju Posljednjeg rata. Za početak su trebali otići u Rhukaan Draal, prijestolnicu Darguuna, kraljevstva goblina koje se nalazilo na istoku i naći se tamo s jednim trgovcem koji će ih uputiti dalje. Osim pisama u ruksaku su bili i neki magični napitci i štapić ukrašen safirom. Prijatelji su odlučili krenuti na put odmah ujutro.

27. Eyre

Kočijaš je prijatelje ujutro iskrcao u Sharnovoj luci. Malo su se raspitali i pronašli brod koji je istog prijepodneva išao prema Rhukaan Draalu. Platili su naknadu koju je tražio kapetan i ukrcali se. Kad je brod isplovio iz luke, spustio je jedra i počeo brzo ploviti prema istoku. Pokretala su ga bića sazdana od elementa vjetra kojim je upravljao čarobnjak specijalist. Plovili su blizu obale bez cijeli dan i noć.

1. Dravago

Kasno poslijepodne brod je stigao u luku Koranberg koja se nalazila u malom gnomovskom kraljevstvu Zilargo. Brod je nastavljao put tek idućeg dana te su prijatelji malo prošetali lukom. Ulični prodavači glasno su nudili novine s ekskluzivnim vijestima. Pfaff ih je usput kupio. Popili su piće u lučkoj krčmi i vratili se na brod prenoćiti.

2. Dravago

Brod je krenuo dalje na istok rano ujutro. Prijatelji su se okupili na palubi, sjeli na klupu i uživali u lijepom danu. Pfaff je izvadio novine da si skrati vrijeme. Veliki, bombastični naslov, govorio je o masovnoj pojavi likantropa u Aundairu, kraljevstvu na sjeveru kontinenta.

Sitting on a chair on the deck of the ship, Pfaff folds the newspaper and looks at the others.
“What do you think about these stories? I don’t believe half of the crap in here. Something’s afoot, and they are hiding something, just read between the lines. I wonder if these incidents are somehow related to our own recent assassination?”

“I cannot read that which I do not know to be true. An older sergeant once told me that the press is rarely truthful.”
Said W.O.G. seemingly uninterested in yellowy pages of the Chronicles. Indeed he wasn’t interested in, possibly dishonest, words, but he was always interested in his party members.
“A man in a cape came as a defender of Arcanix. Yesterday a man in a cape tried to manipulate the dead and kill us. Few days ago, as you can already guess, a man in a cape tried to kill us in the tavern….” W.O.G. made a longer, deliberate, pause here: “Men in capes….men with no balls” he finished.
“Besides I don’t read the news…..I make them”

“Eh, lad, in my hun’ert year’, i’ve noticed one thing – those cloaked fuckers, they’re all the same. And they even squeal in the same way, when you put your steel in them,like bleeding pigs. I reckon we’ll run across one or two of them. If something big’s brewing, we’re bound to end up enmeshed innit, mark my words. Happens every few decades or so”, says Pfaff, leaning back with a grin. “As for making the news, let’s see about that, aye, hehe.”

“Yeah…agree. Something is afoot but we have our own problems, so no time to worry about some Lycantrophy and some devilish monsters and hooded figures. Guys enjoy the time we have as it was our last…because where we are headed probably we won’t come back the same if we come back at all. But one thing I’m tired of is running…running away from that Sabre guy. Well next time…he’ll be scorched and feed to the maggots.” …said Ravenloft with fire in his eyes and fire on his hands.

‘’Ermh, Raven, this Sabre guy is made of adamantium. Maggots don’t eat metal’’, said Pfaff.

“I know that…it was a way of speaking….d’oh”, said Raven.

“No, you don’t.”, Pfaff smirks.

“Ah after your jump stunt I’m wondering about your state of mind oooh “wise” one…", Raven smirks.

“At least i didnt hide in a cowardly hole, Mouse.”

“Well a clever Mouse saved party while you were holding to some rock like a frightened old man…sorry…Old gnome.”

“Blind chickens find corn. Let’s see how many times your luck lasts, greenhorn.”

“I’m a lucky bastard, and for your sake I hope it lasts :-)”

“I run out of luck years ago. I leave that to greenhorns. I rely on my expertise. If you survive the moment yours runs out, i’ll start giving ya lessons. For free maybe, if you’re lucky.”

“I don’t see any expertise in jumping from a twenty stories building into a chasm…more like stupidity…but you are lucky to..to have survived after all. And if my luck runs out then we are all screwed. But still I have my wits and knowledge and POWER within me and that won’t go away….it will only get stronger…..”(Raven grins and his eyes flash with lust for power)“…the world will praise my name and legends will be told of our adventures….and our enemies will run away like frightened chickens…or they will become dust in the wind….mark my words old one.”

“go to sleep boy, your ramblings just confirm all i said.”
/Pfaff stretches in chair, adjusts bones and enjoys the breeze/

“Meh” (facepalms)“… sleep is all you think of old one…hope the sleep does you good…”
(Raven turns away and looks into the distance, wondering about the events to come…he’ll be ready)

W.O.G. was indeed confused with the way this conversation was going. Young Ravenloft was fiery and argumentative while the old Pfaff was….a gnome. He never chose sides in arguments where there were no lives at stake. He agreed with Raven on one thing. Skydiving was indeed unwise with no parachute and possible lava landing. On the other hand if the rope trick failed because of that special extra roomy bag- skydiving would be the smartest thing to do."
“Our situation in the tavern had quite a few possible outcomes. But we didn’t all pick the same one because no preparations were made. I strongly suggest that we plan our next reaction as a group for the next time we encounter Sabre. We can’t predict circumstances and environment, but we should be able to know what the group does. I vote for fighting unless the ratio is 3:1 or more”

Pfaff opened one eye to look at the warforged.
“That might be a good idea.”

Ravenloft turned, startled as the W.O.G. spoke…well W.O.G. rarely spoke and now he has broken his daydreaming about the power of magic and new adventures…but he has a point.
“Well you are right W.O.G. We should be able to know what the party members have up in their sleeves and have to act as a team so to be ready next time we meet any challenge.”

Pfaff closes his eye again and thinks about an old elven song he heard, a long time ago. A lament of the elves, a tale of machines and magic.
This is what he remembers, and so he sings it as the ship flows along the river:
(ritam je brz, 6/8)

“the Wonder of old
beyond the cold
stars that dream
this pagan stream
that is the Mind
we left behind
the cold machine that tears the web
the Weaver’s stance, the Weaver’s ebb
each graceful step
the Pattern weaves
the Wave that follows
Mind’s dreaming filament
stern darkness swallows
amidst the Stream
man’s broken scream
shakes you from
the dreams of thought
what is this structure
you have wrought
false mind’s cold eye
fear’s anvil old
it is the root
of rot and rust
the hidden beauty
of years begotten
weave the pattern
we have forgotten
feed your dreams
cold baleful stare
the horrid glare
the wilting light’s
oncoming night
the brittle dawn, the oldest home
wakes again, and ever new
death’s boldest fear
this pagan’s vision
the dream of thought,
this stream of mind
this is what
we’ve left behind

the wakeful mind
the neverdream
the coldest ever
mountainstream"

The song stopped. There seemed to be more, but the gnome could not remember more.

W.O.G. turned to Pfaff and Ravenloft wit a, umm some kind of warforged grin. Songs, daydreaming, nice, but yet so far from his nature, so far from the conversation they just had. He tried to emulate laughter and then concluded:
“If we sing Sabre that nice song when he catches us “daydreaming”, we should be just fine."
He stopped for a second there, wondering if his tone could match his slightly sarcastic intentions. However he had none of those for the rest of this conversation. So he just said his thoughts on the party members so far:
“We have a cleric. Skilled and useful. He seems to be uncomfortable with rash decisions and risky solutions. Also a sorcerer. Young, charismatic, saved our lives a few times. He likes risky solutions and combat and has his own vision of justice. Our Artificer is as old as the song he just sang, and his previous experiences taught him..well they taught him a lot. He often chooses to channel that knowledge through seemingly rash moves and very, very out of the box (you could say out-of-the window) solutions. Alas there is me. I’m your meat and potatoes guys. I will follow your decisions, guard you in the best way I can, and talk very little while we are adventuring. However, by now you all saw that we are different and with unique flaws and virtues. That made us into nifty adventurers, but in Mournlands it will be our doom. We must plan our moves guys. Once again my suggestion is that we fight every battle in which there are 1-6 enemies. We are geared and skilled. Time for rope tricks will come when the mightiest bastards do. Anyone agrees?”

Ravenloft hides his smile as he thinks about the W.O.G.s descriptions of the party. “All for one and one for all….count me in…or better to say…you have my magic. The more we fight the more we will be skilled to face even greater foes and burn them to the ground, but we must not be to overconfident….that is when the rope tricks come in handy”..Raven gave a little smile.

Pfaff, not really paying attention to the tactics and approaches discussed, remembers past groups and parties, and the old saying comes to his mind:
the best laid plans of mice and men often go awry so many of those he’s seen, he didn’t even bother to count anymore.
“lads, the fields are strewn with the bones of men that had plans. I’ll trust my instincts when things go rough, no rope trick or any trick will help when matters get dark. Until that moment comes, we’ll be able to solve most if not all obstacles that come our way. But when the line is drawn, instinct is what saves your hide, not plans.” He stops for a moment, thinking about the warforged’s inability to grasp the concept of instinct. " Heed the old songs, WOG, they are full of forgotten knowledge, and can teach you things no man ever will."
He lays back again and whistles a slow tune

“Aaaah…you old pessimistic gnome”..Raven pauses for a moment wondering if maybe Pfaff is being realistic rather then pessimistic…naaah…the years of adventuring have taken it’s toll on the old one. “Sometimes you’ll have to act on instincts but most of the time tactics will help much more especially if the odds are not in our favor.”

“I don’t disagree on instincts…Mine tell me that we need a plan!”, WOG added.

With a patience that comes from decades of campaigning, the gnome’s eye opens again:
" Raven, let’s talk about that topic in some 80 years or so", Pfaff says, smiling wryly. “by then, you’ll have survived enough trouble to see the perspective”.

“Yeah…easy for you to say you long living bastard”…Raven smiles…“Well maybe we will talk in more than 80 years if I find how to slow down aging…or I’ll just become the Lich”…

“Let’s make it first back out alive from the desolation. The years pass quickly, but death comes on swifter wings still.”, wise gnome said.

Wog says: “As always my friend you have my sword to protect you. But I would like to have your word that we will talk about what we plan to do as soon as we get ourselves into our next mission”

Suddenly everything darkens as if the Sun and Moons fell from the sky. Booming voice from above proclaims: “You already are on your next mission!”, dead silence follows when suddenly, lo, everything is back to normal, the Sun shining happily above you, sea splashing and wind … bla bla.

“Well I just oiled my iron underpants, excuse me for a moment lads”, WOG says, dazed and confuzed.

Pfaff doesn’tt even twitch, to this glitch.
“Did you guys hear someting? Must be the mosquitoes on the river. Pesky pests. Anway, WOG, we’ve made all the preparations that we could, sometimes all that’s left to do is to gather your party and venture forth”

“does the fart of a mosquito stink, Raven?
Sure it does, in its own way,” Pfaff said. “The relevancy of that smell, however, would appear completely – irrelevant. It’s all cosmology, dear Raven. nothing’s truly important. Except, i have to note, this mission of ours, of course.
Do we have a bartender here?”
pfaff laughs and goes to sleep again

With his eyes closed, old gnome continued his contemplation:
“Now that fart
doth have
a most lovely scent
a fragrance of spring
what a lovely
ding :D”

“You are a funny little, poetic fellow…you would make good bard…maybe even better than the artificer”..Raven chuckles…“…we should have paid you to compose a song about our adventures and not give money to that good looking chick…well we should have paid her to do other stuff”…Raven gives a lusty smile….

“Yeah, but according to your “famous” persuading skills we would have to pay 1000 gold pieces for a kiss on the cheek. And that is warforged talking to you mister “blah, blah, blah”." W.O.G. tries to emulate a hearty laugh :)

“Hahaha…yeah you are right…Somehow she didn’t fall for my charms. Next time I’ll put a spell on her…maybe I’ll have better luck with that”…, Raven agreed.

“You know the old saying “hit her with one magic missile and she is all good”, WOG said.

“Darn…I don’t have MM”…, Raven said.

While his friends were having their hearty discussion filled with good-hearted mutual teasing, Qvirin was also on the deck and was sitting near them on a small three legged stool by the cabin. He hasn’t joined their discussions even once and seemed lost in his thoughts. Most of the time he watched the northern shore which was near because the ship didn’t go far to the open sea during its journey. In one moment, he slowly stood up, crossed a dozen feet of a deck and leaned on the bench. He looked down to the sea and said, more to himself than anybody else:
“Mournlands. Place of destruction, death and unspeakable sorrow. Hundreds of thousands, millions? Who knows how many men and women, children and elder perished there. My father and brother, proud Breland’s King’s scouts, among them. Everybody heard the stories from the explorers. Of battlefields still filled with bodies of deceased soldiers. Their flesh still looking like they died a minute ago, their wounds still bleading. Eternally..?
With all my faith, I hope that the Silver Flame and all the dieties of Sovereign Hosts had mercy. That they accepted the souls of the dead to the sacred halls of blessed afterlife. That they forgave them the sins they commited in life because of terrible, suffering death that came upon them on the Day of Doom. That the souls of fallen soldiers of all warring sides found their peace despite their bodies still being in agony of bleeding and dying. I sincerely, with all my heart, hope…”

Predvečer su prijatelji i dalje sjedili na palubi i promatrali zalazak sunca. Puhao je lagani povjetarac, te je more bilo mirno. WOG-u se u jednom trenutku učinilo da je vidio nekakvo kretanje u vodi. Približio se ogradi i imao što vidjeti. Po bočnoj strani broda uspinjali su se animirani ljudski kosturi. Povikao je prijateljima i oni su se skupili oko njega spremni za borbu. Prvi kostur koji se prebacio preko ograde na palubu raspao se u komade pod silinom WOG-ovog udarca mačem. No iako ga je snažno odalamio, njegov mač nije napravio štetu kakvu je mogao jer je većim dijelom prošao kroz prazan prostor među kosturskim rebrima. Na palubu se popelo još sedam kostura. Qvirin je podigao visoko simbol Srebrnog Plamena koji je uvijek imao oko vrata i zazvao njegovu pomoć. Simbol je zasvijetlio srebrnim sjajem i dva su se najbliža kostura raspala u prah. Raven je prizvao magiju vatre i iz njegovih otvorenih ruku izbili su plamenovi koji su uništili još jednog kostura. Pfaff je bacio infuziju na tri kamenčića koja je imao u džepu, a zatim jednim od njih pogodio kostura i odvalio mu dva rebra. Raven je ponovno prizvao magiju vatre i spalio još jednoga kostura. Tada su začuli zapomaganje stražara koji se nalazio iza kabine, na drugoj strani palube. Qvirin je požurio prema tamo i ugledao još osam kostura. Ponovno je zazvao pomoć Srebrnog Plamena i božanska je moć uništila još nekoliko prokletih stvorenja. Međutim, tri su stražara na suprotnoj strani palube podlegla napadima kostura, a Wog je s druge strane pomagao jedinom preživjelom stražaru koji se borio protiv dvojice. Shvativši da njegov mač ne radi najbolje protiv bića sazdanih od kostiju, dvoručno je uhvatio svoj štit i njime poklopio najbližeg kostura. Njegove kosti su se rasprsnule po cijeloj palubi. Raven i Pfaff su se u međuvremenu borili s još trojicom i zaradili nekoliko bolnih ogrebotina. Mladi je čarobnjak još jednog kostura uništio magičnim plamenom, a tada im je u pomoć pritekao WOG koji je štitom zdrobio preostalu dvojicu. Qvirin koji se u međuvremenu pridružio prijateljima dotaknuo je posljednjeg kostura dodirom ljekovite magije koja ga je uništila.

Nakon bitke kapetan i mornari izišli su iz skrovišta i zahvalili prijateljima što su ih spasili od čudovišta. Kapetan je rekao da im pripada novčana nagrada jer su sačuvali brod i robu. Pfaff, WOG i Qvirin odrekli su se novčane nagrade u korist obitelji trojice poginulih stražara. Jedan je mornar tada rekao da je bio na sjevernoj strani palube i vidio priliku na obali koja je izvodila nekakav magični ritual nakon kojega su se iz vode izdigli kosturi. Prijatelji su mu zahvalili na vrijednoj informaciji i odlučili biti još oprezniji na ostatku plovidbe. Noć je protekla mirno.

3. Dravago

Ujutro je brod uplovio u morski zaljev u koji se ulijevala rijeka Ghaal. Zaustavio se u blizini ušća. Iz luke na obali prišao im je manji brod. Iz njega se na njihov brod ukrcalo desetak goblina predvođenih s dva hobgoblina koji su im očito zapovijedali. Goblini i hobgoblini sišli su u potpaljublje i uskoro je brod uplovio u rijeku pogonjen goblinskim veslačima. Goblini su neumorno veslali cijeloga dana do večeri kada su se pojavila svjetla velegrada. Bio je to Rhukaan Draal, grad uz obalu rijeke. Gradskim pejzažem dominirala je visoka kula kraljevske palače. Brod je pristao u luku i prijatelji su se iskrcali. Luka je bila bučna, prepuna mornara i lučkih radnika, mahom goblina. Prema savjetu kapetana, zaputili su se na Krvavu tržnicu koja se nalazila u blizini luke kako bi pronašli smještaj.

View
Sešn 3

12. Eyre 998

Velika hala u kojoj su se zatekli nalikovala je na urušene ostatke gradske ulice. S lijeve strane bio je urušeni komad zida visine oko tri metra koji nije dopirao do stropa. Pfaff je začuo nekakvo kretanje iz tog smjera te se prijatelji oprezno krenuli prema tamo. Kad su zakrenuli iza zida, Wogova baklja osvjetlila je krupnog štakora koji je izgledao kao da su mu dijelovi tijela metalni. Životinja je iskezila zube i jurnula prema njemu u pokušaju da ga ugrize za nogu. Wog se izmaknuo, a iz mraka su se pojavila još dva štakora i okružila ga. Vidjevši da situacija izmiče kontroli, Ravenloft je iskoristio svoje moći i poslao magični san na tri životinje. Dvije su se othrvale, a jedna je pala na tlo u dubokom snu. Qvirina je iznenadio još jedan štakor koji mu je sa zida naskočio na vrat, ali ga je zaštitio njegov debeli metalni oklop. Iz mraka se pojavio još jedan i ugrizao ga za nogu. Qvirin je dozvao moći Plamena i prostor ispred njega ispunila je zaglušujuća buka. Jedan se štakor srušio na pod omamljen, a drugi ga je nastavio napadati. U međuvremenu je Wog svojim mačem raspolovio jednog od dvojice budnih napadača. Pfaff je krenuo naprijed kako bi pomogao mladom prijatelju i napao svojim bodežom, ali životinja je bila prebrza te se izmaknula. Qvirin je buzdovanom razbio glavu štakoru koji je preživio sonični udar. Ravenloft je na preostalog štakora bacio magičnu plamenu kuglu i dobro ga ofurio, a tada ga je Wog raspolovio svojim mačem.

Nakon što su se riješili napasnika, naši junaci nastavili su istraživati halu. Došli su ogromnog granitnog stupa za koji je Pfaff utvrdio da vjerojatno podupire temelje grada Sharna. U suprotnom kutu hale nalazili su se urušeni ostatci hrama Onathara, božanstva kovanja i vatre. U niši iza oltara pronašli su dva ljekovita napitka, a na jednom kipu srebrnu ogrlicu magičnih svojstava.

Osim ruševina, u hali se nalazila i velika očuvana prizemna građevina koja je iznad masivnih čeličnih vrata imala stari grb kuće Cannith. Velika vrata bila su zaključana te je vješti Pfaff izvadio je alat za obijanje brava i bacio se na ključanicu. Čim je u nju stavio pincetu, ošinuo ga je snažan električni udar. Pokušao je još jednom i ponovno se opržio. Zaštita je bila sofisticirana, a mehanizam se činio iznimno kompleksan. Zbog toga su odustali od provaljivanja i nastavili pretraživati halu. Na zidu u blizini građevine nalazio se ulaz u uski tunel. Krenuli su njime. Blago se spuštao i bio posve ravan. Išli su u koloni, u početku oprezno, no ubrzo su utvrdili da je jako dugačak. Odlučili su istražiti te su uporno pješačili u dubinu više od sat vremena. Temperatura se postupno povećavala i došli su u područje u kojem je čak i zrak lelujao od vrućine. Bilo je neizdrživo za sve osim WOG-a, a kako se nije nazirao kraj, odlučili su se vratiti natrag.

Nakon što su izgubili više od dva sata vremena, vratili su se u halu umorni od vrućine i dugačkog uspona. Pfaff se prisjetio kako bi mogli pokušati ući u građevinu s krova te mu je WOG pomogao da se popne. Krov je bio ravan te, kao i cijela građevina, bio od masivnog kamena. Međutim, dio krova u blizini ulaznih vrata se urušio. Pfaff je pozvao prijatelje te su se približili rupi. Posvjetlili su unutra i ugledali veliku radionicu. Nakovnji, peći te raznorazni alati još su uvijek stajali na svojem mjestu. Ispod kamenja koje se odvalilo s krova vidjeli su ostatke nekakvog četveronožnog konstrukta koji je izgledao kao mehanički pas. Spustili su uže u prostoriju i WOG se spustio. Osvrnuo se oko sebe i zapazio kretanje u mračnom rubu prostorije. Iz mraka su se pojavila dva mehanička psa, ostavljena da čuvaju radionicu stoljećima ranije. Pfaff koji se taman spustio niz uže došuljao se do bližeg psa i bacio na njega infuziju koja je grijala metal. Pas se uskoro zažario od vrućine, no mehanički je nastavio napadati WOG-a koji se u međuvremenu borio s drugim psom. Ravenloft se nagnuo na rub otvora i s krova na jednog od pasa bacio magičnu vatrenu kuglu koja ga je značajno oštetila. Qvirin se u međuvremenu također spustio u prostoriju i stao uz WOG-a s isukanim buzdovanom. WOG se okrenuo prema psu koji se već zažario od Pfaffove infuzije te ga svojim mačem rastavio u nepokretne dijelove. Qvirin je buzdovanom dovršio drugog psa načetog Ravenloftovom magijom. U razbijenim glavama tri mehanička psa pronašli su po jedan dragulj različitog oblika. Na zidu iznad velikog nakovnja nalazili su se utori koji su odgovarali draguljima. Kad su ih stavili unutra, u zidu se otvorila niša u kojoj su pronašli komad adamantiuma iskovanog u zvijezdu sa sedam krakova. Bilo je to naslijeđe kuće Cannith po koje ih je poslala njihova poslodavka Taria. Osim toga u prostoriji su pronašli i opasač na kojem je bila jaka magija te drevnu kartu koja je pokazivala dijelove Cyrea i Darguna i na kojoj su bile označene neke točke.

Nakon što su skupili plijen, imali su mali problemčić. Naime, ako je Pffafa Von Zappa nešto živciralo u toj kolosalnoj tamnoj katakombi, bila su to vrata od adamantina s „zanimljivom“ bravom. Omaleni starčić nekoliko je puta okušao svoje bravarske vještine na velikim vratima, ali je svaki put bio jednako daleko od otključavanja te barem jedan korak bliže srčanom udaru.

Mudri artificer sigurno nije bio sretan kada je spoznao da će morati ponovno otvarati ta vrata, no bilo je to znatno lakše s druge strane. Stao se lagano približavati vratima, ali je W.O.G. ovoga puta preuzeo inicijativu. Ako gnoma još jednom strese struja tko zna hoće li biti priseban- pomislio je warforged otvarajući polako velika vrata.

Bez imalo muke i električnih smetnji vrata su se otvorila i družina je bila spremna za povratak na dnevno svijetlo.
Nažalost već idući korak bio je dovoljan da skupina avanturista zapazi velikog warforged ratnika s plamtećim samostrelom i dugim mačem. Ratnik je zatražio zanimljivi artefakt koji je Ravenloft nervozno premetao po džepu. Mladi Raven pokušao je uvjeriti mehaniziranog ratnika kako spomenuti artefakt nije kod njih, ali zavaravanje nije prošlo najbolje. W.O.Gu je upućena jedna od klasičnih uvreda koje „meat loving warforgedi“ imaju priliku poslušati, a on je gestom ruke pokazao moćnom ratniku da mu se može nasaditi na (nažalost) nepostojeći falus.

Kao što bi neki promatrač i pomislio- takva gesta nije naišla na prijateljski smijeh i odobravanje, već na hitru plamteću strelicu koja je umalo pogodila W.O.Ga u glavu. Tek što se on izmaknuo projektilu, ratnik poznatiji kao Sabre, već mu je došao pred prsa i zamahnuo velikom oštricom. Samopouzdani warforged mislio je kako mu udarac neće nanjeti mnogo štete, ali kada ga je mačeta zasjekla po desnom ramenu tijek misli naglo se okrenuo. W.O.G. je doviknuo Pffafu kako će njegove vještine popravljanja biti potrebne te zatim zamahnuo natrag na Sabrea. Udarac nije bio najbolje upućen te je protivnik uspješno parirao. Takav razvoj situacije nikoga u družini nije ostavio ravnodušnim.

Ipak, uvijek pribrani cleric pokazao je još jednom kako miran um može povući odlične poteze. Bez otezanja ili buke izgovorio je nešto tiho, a prsten na njegovoj ruci zabljesnuo je. Isto se dogodilo i prstenu na W.O.Govoj ruci.

Raven je morao djelovati. Iz njegove perspektive ova borba započela je podosta loše po njegove suputnike. Prisjetio se jedne od svojih magija ometanja i već iduće sekunde cijeli spektar boja poletio je iz njegovih ruku prema otvorenim vratima. Mladi čarobnjak očekivao je kako će se mehanizirani ratnik paralizirati ili čak oslijepiti u naletu moćne magije, ali na njegovu žalost Sabre se nije ni iznenadio.

Pffaf Von Zapp znao je da mora djelovati brzo. Čarobnjak nije uspio ošamutiti ljutitog protivnika, cleric je napravio nešto naoko učinkovito, a glavni „udarač“ skupine uspio je udariti samo u mač protivnika. Mudri gnom procjenio da je da će njegove vještine popravka biti itekako potrebne te je hitro pošao u pomoć prijateljskom warforgedu. Uspio je popraviti večinu štete odjednom, ali ubrzo je uvidio da Sabre sprema još jedan udarac.

W.O.G. je refleksivno podigao štit nadajući se da će mu snaga pomoći u odbijanju udarca. Tako je i bilo. Udarac se uz glasan prasak odbio od velikog štita, ali je na iznenađenje sviju Sabre hitro zamahnuo ponovno. Ovoga puta mačeta je zasjekla po prsima i W.O.G. je očekivao užasavajuću bol.
Umjesto toga količina boli koju je osjetio iznenadila ga je. Ubrzo je začuo kako je mladi cleric jauknuo i tada mu je sinulo. Bila je to ona čudna magija koja je dopuštala raspodjelu štete između suboraca. Za njega je to bila poprilično apstraktna sila, ali osjećao je veliku zahvalnost što ju je ovaj odlučio uporabiti.

Osnažen spoznajom da ga udarci neće toliko jako oštećivati W.O.G. je ponovno zamahnuo-i pogodio. Činilo mu se kako njegov mač velikom silom pogađa u tijelo Sabrea, ali ovaj nije izgledao previše uzdrmano.

Tu se borba već počela polako zahuktavati. Sabre je i dalje prijetio. W.O.G. je i dalje zamahivao,Qvirin je prizvao magičnu silu koja je štitila od zlih sila, ali pravi junaci i tragičari bili su Pffaf i Raven u isto vrijeme.

Mladi Raven uspio je kupiti koji trenutak kada je njegova salva šarenila omamila snažnog neprijatelja i tako je družina nanjela priličnu štetu u kratkom vremenu. Za to vrijeme mudri gnom ulagao je nezemaljske napore kako bi popravljao veliku štetu koju je W.O.G. pretprio. Bili su oni heroji borbe sve dok ih iscrpljenost nije savladala.

Grozne sekunde smijale su se družini kada su Pffaf i Raven ostali bez najkorisnijih čarolija. Značilo je to kako će W.O.G. ostati bez dragocjenog pokrpavanja te kako Raven više ne može gađati Sabrea letećim sferama i salvama boja. Gnom je odlučio kako unatoč umoru neće odustati od borbe te je pokušao kamenjem nanjeti štetu moćnom protivniku. Nažalost bilo je to teško baš kao što se i činilo.

Cleric je činio sve što je mogao kako bi prijateljski ratnik ostao snažan i na nogama, a s vremena na vrijeme i on je bio agresivan. Iz W.O.Gove perspektive stvari su već izgledale pomalo beznadno jer su njegovi snažniji udarci i dalje jedva oštećivali protivnika.

I tada je mladi Raven pucketnuo prstima. Sjetio se nečeg pomalo pomalo teže izvedivog, ali situacija je zahtjevala takvo djelovanje. Odlučio je prestrašiti protivnika koji je bio sve bliže poražavanju W.O.Ga. Od prve ga je samo zastrašio, ali drugi puta je njegova magija djelovala nevjerojatno uspješno i otjerala Sabrea u crnilo.

Družina se hitro uspela na debeli krov prostorije i odlučila odmoriti koliko god je moguće. Trebalo je previti rane, popraviti štetu i odlučiti kako dalje. Mrak je bio sa svih strana, štakori su trčkarali posvuda, a tunel koji je isijavao toplinom nije pomagao neugodnoj atmosferi koja se poput mirisa trule strvine širila zrakom.

San nije lako dolazio na oči nikome nakon ovakva sukoba, a čak je i W.O.G. poželio da na tren može „ugasiti“ misli i rekuperirati tijelo.

„Koje god božanstvo bilo zaduženo za sreću, danas je bilo široke ruke“ prošaptao je W.O.G. i nastavio stražariti nad usnulim prijateljima.

13. Eyre 998

Izranjavani borbom sa Saberom, a čuvani od svog zaštitnika i prijatelja WOG-a, prijatelji su proveli noć na krovu. Ujutro im je Qvirin magijom Plamena zaliječio najteže ozljede, no još nisu spremni krenuti natrag. Zato su proveli i ostatak dana i iduću noć na krovu. Njihovom napadaču nije bilo traga.
14. Eyre 998

Odmorni i svježi, prijatelji su ujutro krenuli natrag prema površini. Došli su do tunela kojim su se skotrljali u halu i započeli mukotrpan uspon. Upirali su se rukama i nogama o zidove i polako napredovali kosinom. Nakon mnogo muke došli su do mjesta gdje je kosina završavala, a iznad njihovih glava bio tunel koji je vodio okomito prema gore stotinjak metara. Neizmjerno im je laknulo kad su utvrdili da je uže kojim su se spustili još bilo tu. Iako su na zidovima na nekoliko mjesta zapazili tragove grebanja jer je i njihov napadač prošao tim putem budući da drugih nije ni bilo, iz nekog je razloga ostavio uže te su se mogli uspeti.

Nakon nekoliko sati napora, konačno su se popeli do uskog i kratkog prolaza koji ih je vodio u kanalizaciju ispod Sharna. Došli su do potopljenog tunela gdje su imali okršaj s Warforgedom i dva mjenjolika. U vodi su bili njegovi ostatci. Izvadili su ih na suho te je Pfaff svojim alatom precizno s njega skinuo oklop koji su zamotali u deku i krenuli dalje i stepenicama se popeli do mračnih hodnika donjega Sharna. Nekog su goblina upitali je li vidio kakvog Warforgeda, a on im je odgovorio kako je jedan takav prije dva dana prošao u blizini i ubio dvojicu stražara koji su ga pokušali zaustaviti. Nastavili su dalje i uskoro izišli na danje svjetlo i zaputili se do krčme Broken Anvil.

U krčmi su se sastali s Elaydren s kojom je bio jedan tjelesni čuvar. Prepričali su joj svoje dogodovštine. Iskreno se začudila kada su joj opisali okršaj sa Saberom. On je naime bio jedan od najužih pomoćnika Warforgeda zvanog Lord of the Blades, odmetnika koji se proglasio božanstvom čija je sveta zadaća očistiti svijet od organskih rasa kako bi njime zauvijek vladali samo Warforgedi. Njegovo skrovište bilo je u Mournlandsima gdje je okupljao svoje sljedbenike i slao ih na zadaće u zemlje živih. Prijatelji su tek tada shvatili kako su zadobili moćnog neprijatelja te da moraju biti iznimno oprezni. Dali su Elaydren komad adamantiuma te ih je ona ostavila u krčmi i otišla se naći s Tariom.

Prijatelji su čekali u krčmi do večeri. Elaydren se vratila i prenijela im zahvale od Tarie. Poručila im je kako ih njena gospodarica moli da ostanu u gradu oko dva tjedna kada će za njih imati još jedan posao. Momci su prihvatili ponudu. Elaydren im je rekla kako će im ostaviti poruku u uredu poštanskog ceha kuće Sivis kada ih njezina gospodarica bude zatrebala. Nakon toga prijatelji su se zaputili u viši dio grada i unajmili sobu u jednom od boljih prenoćišta.

View
Sešn 2

8. Eyre 998

Kolodvor u Sharnu bio je jedno od najprometnijih mjesta koja su naši junaci vidjeli. Stotine ljudi iskrcavalo se ili ukrcavalo na vlakove, među njima probijali su se kontrolori, pružni radnici i zaštitari, a na rubovima stanice mnoštvo je trgovaca na priručnim štandovima prodavalo hranu, pića i koještarije putnicima. Odmah po izlasku iz vlaka, zaštitari su odveli naše junake u postaju željezničkog osiguranja. Tamo ih je dočekao zapovjednik Backer s kojim je bio i narednik Zeklin iz gradske straže Sharna. Momci su im podnijeli detaljan prijavak i naglasili kako je otet pripadnik član kuće Cannith. Na spomen Cannitha jedan je stariji zaštitar koji je s njima bio u prostoriji promrmljao nešto u bradu spominjući nešto o njihovom razdoru i lošoj sreći po završetku Posljednjeg rata. Mladi Ravenloft je iz torbe izvadio glavu jednog od niskih nakaznih stvorenja koja su izvršila prepad na vlak. Nakon početnog zgražanja, narednik gradske straže rekao je kako glava pripada aberaciji stvorenoj crnom magijom Khybera i kako su se takva stvorenja mogla vidjeti u bitkama Posljednjeg rata, ali rijetko. Zapovjednik je zahvalio na suradnji i otpratio momke na ulicu.

Nalazili su se u donjim dijelovima Sharna, grada izgrađenog na stijenama sa kulama koje su se protezale gotovo kilometar u visinu. Na ulici je bilo mnoštvo prolaznika, prosjaka i trgovaca. Jedan im je putujući trgovac ponudio magične ogrlice. Imale su jaku zaštitnu magiju koja je usporavala pad s visine te su momci uzeli po jednu za svakoga. Naumili su otići do rezidencije Cannitha koja se nalazila u boljem, odnosno višem dijelu grada. Ukrcali su se na Nebesku kočiju, jedno od taksi vozila koje je letjelo pomoću magije. Vozač ih je odveo do tornja oko pet stotina metara iznad mora. Iskrcali su se u četvrt gdje su se nalazile rezidencije svih plemenitaških kuća. Pronašli su rezidenciju Cannitha i upitali stražare za Tariu, tetku njihovog otetog poslodavca Alikkea. Stražari su mu rekli da je otišla u Morgrave univerzitet. Vratili su se natrag do stajališta Nebeskih kočija.

Univerzitet je bio impozantna građevina sastavljena od povezanih tornjeva u visokom dijelu grada. Naši junaci su se iskrcali iz kočije i krenuli po terasi prema središnjoj zgradi u kojem je bio ulaz u Univerzitet. Došli su do kamenog mosta. Bio je dugačak, osvijetljen na rubovima, ali mračan u sredini. Pfaffu se učinilo da je vidio nekakvu siluetu po sredini mosta, ali je iznenada nestala. Upozorio je prijatelje i oprezno su krenuli na drugu stranu. U sjenama na sredini ležao je čovjek prerezanog grkljana. Bio je nenaoružan. Pretražili su ga i pronašli kožnu knjižicu potpuno bijelih stranica u džepu njegovog kaputa. Dok su pretraživali truplo, iza leđa im se pojavila golema sjenka. Bio je to krupni Warforged koji se bio skrivao s donje strane mosta i čekao pravi trenutak da se popne. „Mesnatoljubna izdajico!“ povikao je prema Wogu i navalio na njega ogromnim dvoručnim mačem. Iznenađeni Wog zadobio je gadnu i bolnu posjekotinu na prsima. Stari, iskusni Pfaff odmah je reagirao i infuzijom zaliječio mladog prijatelja. Ravenloft je prizvao vatrenu magiju i okupao napadača plamenom. Wog je uzvratio udarac i zasjekao napadača po ruci. Iako je bio okružen, Warforged je fanatično nastavio napadati Woga koji se ovaj put uspješnije branio. U jednom trenutku, nakon širokog zamaha, napadač se otvorio i Wog ga je rasjekao svojim mačem. Srušio se na pod, glava mu se otvorila te je iz nje izletjela mala mehanička spodoba i odletjela u mrak. S terase od kuda su došli začuli su topot koraka.
Do prijatelja na mostu došla su tri stražara predvođena patuljkom. Predstavio se kao narednik Dolon i zahtjevao je da mu kažu što se dogodilo. Prijatelji su mu ispričali ne krijući ništa, a jedan od stražara napravio je očevid na oba tijela. S nasuprotne terase na most je došla starija profesorica koja je naredniku rekla kako je vidjela ubojstvo, dolazak prijatelja na most i napad Warforgeda koji je, po njoj, vjerojatno bio ubojica. Ubijeni je bio profesor Gelden Bonal, a knjižica koju je nosio u džepu imala je stari simbol kuće Cannith. Prijatelji su objasnili naredniku da ih je unajmila kuća Cannith te da traže Tariu. Dopustio im je da zadrže knjižicu i rekao im da mogu ići. Nastavili su prema terasi s druge strane mosta.

Uskoro su ušli u veliku zgradu Univerziteta i našli se u prostranom parku. Bio je pun pomno podrezanog grmlja i drveća ispod kojeg su sjedili studenti i družili se nakon napornog dana studiranja. Hodali su prema glavnoj zgradi s druge strane parka. Ravenloft je krajičkom oka spazio sjenku koja se prikradala iza obližnjeg drveta. Šaptom je Woga upozorio na opasnost. Iznenada se okrenuo i iz otvorenih dlanova stvorio nekoliko jarkih blješćućih zraka. Bila je to omamljujuća magija kojom je zaslijepio priliku koja se skrivala u sjeni drveta. Osoba je zateturala, a Wog se već stvorio kod nje, srušio ju na pod i primio za ruke. Skinuo joj je kapuljaču i otkrio da se radi o djevojci. Kad je došla k sebi, rekla je prijateljima kako se zove Elaydren te da je pomoćnica Tarii Cannith. Šefica joj je rekla da se u Univerzitetu sastane s profesorom Bonalom. Vidjela je kako je ubijen te prijatelje kako su riješili njegovog ubojicu. Shvatila je da su oni najamnici koje Taria očekuje pa je pošla za njima. Njena šefica potajno je napustila Univerzitet jer sumnja da ju netko prati. Elaydren je djelovala iskreno pa su ju prijatelji odlučili poslušati i krenuti s njom.

Elaydren je povela prijatelje kočijom u niži dio grada. Tu se nalazila krčma Broken Anvil, jedna od boljih za taj dio grada. Ulice su bile pune klošara, prosjaka i prostitutki, a svjetala je bilo malo. Elaydren ih je sigurno dovela do krčme. Bila je jako prostrana, a gosti su bili raznoliki. Povela ih je na kat gdje su bili privatni separei. U jednom od njih čekala je Taria Cannith. Bila je to mlađa, naočita žena koja je djelovala poslovno i smireno. Pozvala je prijatelje da sjednu. Dali su joj profesorovu knjigu. Prislonila je na nju svoj obiteljski prsten. Plavičasta magija obasjala je knjigu i na stranicama se pojavio tekst. Taria je prijateljima ispričala kako je profesor za nju tražio jednu lokaciju u podzemlju grada. Na toj lokaciji trebala se nalaziti kovačnica u kojoj je bilo skriveno drevno naslijeđe obitelji Cannith. Naslijeđe je bilo komad adamantiuma iskovan kao zvijezda sa sedam krakova. U profesorovoj knjižici pisalo je da se kovačnica nalazi 57 katova ispod Dure, najniže četvrti suvremenog Sharna. Prema mapi koja se nalazila na kraju knjižice, put do tamo vodio je kroz kanalizaciju, a započinjao je na čvorištu E213. Prijatelji su zamolili Tariu da im da nekoliko dana za pripremu. Prihvatila je i osigurala im prenoćište u krčmi.

Idućih nekoliko dana prijatelji su kupovali užad, kuke, baklje, ali i magične napitke i skrolove kako bi bili spremni za dugačku ekspediciju u podzemlju. Dva dana kasnije, predvečer su u krčmu došla dva gradska stražara i pitala za njih. Krčmar ih je pozvao. Stražari su im prenijeli informaciju kako je Warforged ubojica s kojim su se podružili na mostu u Univerzitetu imao oznaku Gospodara oštrica. On je bio odmetnuti Warforged, opasni ubojica i psihopat koji je sebe proglasio božanstvom sa svetom zadaćom oslobađanja svijeta od organskih bića. Skrivao se negdje u Mournlandsima i okupljao je vojsku poremećenih Warforged sljedbenika. Prijatelji su zahvalili na informaciji i odlučili biti još oprezniji.

12. Eyre 998

Nakon što su obavili pripreme, prijatelji su se rano ujutro zaputili prema kanalizaciji. Ušli su u široki prolaz koji je vodio u smrdljive hodnike kojima je tekao plitak potok otpadnih voda. Hodnici su bili široki i pravilnih oblika. Upalili su baklje i kretali se prema čvorištu E213 prateći kartu iz profesorove knjižnice. Uskoro su vidjeli svjetlo u hodniku ispred sebe. Nastavili su i izbili u veliku osvijetljenu halu. U njoj se nalazilo šest velikih šatora između kojih je prolazilo mnoštvo kupaca, uglavnom čudovišnih vrsta, kakve su se rijetko viđale u gradovima ljudi. Otprilike po sredini hale nalazio se veliki stol na kojem je bila stolica. Na njoj je sjedio debeli goblin koji je na razglas vikao: „Dobro došli na Štakorsku tržnicu, ima za svakoga nešto, pogledaj pa brzo kupi, još malo pa nestalo …“. Zabavljeni neobičnim prizorom, prijatelji su prošetali ravno do „upravitelja“ tržnice. Pitali su ga bi li im prodao informaciju. Oči su mu se zacaklile, izbacio je najljubazniji krezubi goblinski osmjeh koji su ikada vidjeli i odgovorio: „Kako ne, pitajte.“ Tražili su da ih odvede do čvorišta E213. Počelo je cjenjkanje. Nakon nekoliko minuta, našli su se na sredini. Platili su mu dio odmah. Skočio je sa stolice pa sa stola i poveo ih iz hale u manji bočni hodnik. Lutali su desetak minuta i došli do uskih stepenica prema dolje. Poveo ih je te su ga pratili još nekoliko minuta i došli do masivnih drvenih vrata. Iznad njih bila je oznaka E213. Platili su goblinu ostatak, on se iskezio i šmugnuo natrag prema gore. Wog je snažno povukao vrata. Iza je bio širi hodnik kojim je tekla mutna otpadna voda. Desno su po cijeloj širini hodnika bile rešetke. Wog je zakoračio u vodu do pasa, a onda se popeo sa strane na suhi, uski kameni rub. S obje strane hodnika u pravilnim razmacima na zidu nalazili su se otvori oko jedan metar u promjeru. Prijatelji su ušli u hodnik i krenuli za Wogom.

Iznenada se iz prljave vode uzdigao golemi Warforged. Umjesto desne ruke imao je veliku sjekiru. Pogledao je Woga pogledom punim mržnje i potrčao kroz vodu ravno na njega. Wog se izmaknuo prvom, no drugi udarac probio mu je oklop i zasjekao ispod rebara. Qvirin, koji mu je bio iza leđa ,položio je ruke na Woga i magijom povećao njegovu snagu. Ojačani Wog raspalio je Warforgeda i otkinuo mu komad oklopa. Pfaff i Ravenloft još su bili do pasa u vodi kad su se drvena vrata iza njih otvorila. U hodnik su uletjela dva mjenjolika u vučjem obliku, dugačkih kandži i iskeženih zuba. Ravenloft je morao odmah reagirati – ispružio je ruke i magijom stvorio jarko blješćuće zrake. Jedan je mjenjolik oslijepio, ali drugi je nastavio napadati. Pfaff ga je pokušao pogoditi magičnim kamenčićem, ali je promašio. U međuvremenu je Wog jedva odolijevao pritisku razjarenog napadača. Qvirin ga je ponovno dotaknuo i blagoslovom Srebrnog Plamena zaliječio dio njegovih rana što mu je dalo dodatnu snagu. Wog je uzvratio te još jednom mačem zasjekao napadača koji nije posustajao. Qvirin je dvoručno zamahnuo svojim buzdovanom i odvalio napadača pod rebra. Udarac nije bio snažan, no odvratio je njegovu obranu i pružio Wogu priliku da ga dokrajči svojim mačem. Konstrukt se snažno zatresao, a zatim srušio u vodu. Ravenloft je za to vrijeme mjenjolika već okupao plamenom. Dlaka mu je bila nagorjela i smrdljiva, no napadao je i dalje. Tada se Wog okrenuo prema njemu, zamahnuo i nanio mu gadnu ranu po ramenu. Vidjevši da mu se ne piše dobro, mjenjolik se okrenuo i potrčao kroz vrata uzbrdo po stepenicama. Razljućeni Ravenloft dotrčao je do vrata i iz prsta stvorio magičnu strjelicu koja je nepogrješivo pogodila bjegunca u leđa. Jauknuo je i srušio se niz stepenice, poprilično mrtav. Posljednji napadač, još uvijek slijep, mahnito je hvatao zrak tražeći prostor za bijeg, ali uzalud. Wog i Ravenloft stisli su ga uza zid i naredili mu da kaže zašto su ih napali. Odgovorio je kako im je Warforged jutros prišao na tržnici i dobro platio kako bi mu pomogli. Qvirin i Wog htjeli su pustiti mjenjolika svojim putem, no Ravenloft je naumio drugačije. Jednim iznimno drugarskim potezom zaslijepio je blješćućim zrakama njih dvojicu po prvi, a mjenjolika po drugi put te ga priklao nožem dok su njegovi suborci, s kojima je proživio i dobro i zlo te za koje bi u bilo kojem trenutku čak i život dao (kao i oni za njega, naravno), opipavali zrak tražeći zid ili kakvo uporište. Kad su se svi oporavili od herojskog čina svoga druga, krenuli su hodnikom gacajući kroz duboki prljavi potok.

Hodnik je ubrzo skretao u desno. I dalje je bio pun vode. Nakon desetak metara, na desnom zidu zapazili su nekakav oblik. Obrisali su prašinu i otkrili rezbariju koja je prikazivala stari grb kuće Cannith. Iskusni Pfaff sjetio se i prislonio na rezbariju knjižicu koju su imali sa sobom. Magija kuće Cannith na knjižici aktivirala je magiju na rezbariji. Zid je zabljesnuo, pokrenuo se i odsklizao u stranu. Ušli su u uski, suhi tunel. Pfaff je rekao Wogu da zatvori prolaz i njegov mladi prijatelj je uz malo muke uspio povući komad zida natrag na mjesto. Krenuli su jedinim putem prema naprijed i za minutu došli do rupe pravilnog oblika kojom je tunel završavao. Bacili su u nju baklju. Vidjeli su kako se odbija o zidove i nestaje. Odlučili su istražiti. Wog je čvrsto primio rub dugačkog užeta koje su ponijeli sa sobom, a drugi bacio u rupu. Qvirin je kao najteži ponudio da krene prvi, na što su se Pfaff i Ravenloft, začuđujuće, složili. Polako se spuštao do kraja užeta. Okomiti tunel tu se pretvarao u kosinu od 45 stupnjeva. Qvirin se oprezno učvrstio rukama i nogama za zidove i krenuo dalje, mic po mic. Viknuo je prijateljima da nastavlja spust bez užeta. Pfaff je krenuo drugi i spustio se do ruba užeta. Pokušao se učvrstiti rukama i nogama za zidove, no nije uspio jer je bio prekratak. Qvirin je čuo iza sebe urlike i zapomaganje, a tada ga je tupi udarac gotovo izbio iz ravnoteže. Pfaff mu se prilijepio za leđa i polako nastavio ići za njim. U međuvremenu, do ruba užeta spustio se i Ravenloft. Hrabro je krenuo niz kosinu, no nije imao sreće s ravnotežom. Uz puno zapomaganja i kotrljanja, sva trojica su se na kraju zatekli u velikoj hali koja je nalikovala na prirodnu pećinu. Uskoro im se pridružio i Wog koji je se također spustio s polovičnim uspjehom. Svjetla nisu mogla osvijetliti cijeli prostor te su krenuli hrabro naprijed.

View
Sešn 1

5. Eyre 998

Dan je na letećoj tvrđavi Argonthu gdje je bilo sjedište kompanije Blackwater započeo uobičajeno. Naši junaci sjedili su na klupama i uživali u sunčanom jutru na terasi nakon obilnog doručka. Proteklo je već više od mjesec dana od zadnje misije te su koristili vrijeme za odmor i rekreaciju. Na terasu je došao mladi paž i rekao da se odmah jave zapovjedniku. Ustali su se, protegnuli i lagano, s noge na nogu, krenuli hodnicima prema njegovim odajama.

U zapovjednikovoj radnoj sobi za stolom su sjedili zapovjednik i vlasnik kompanije Erik Uthar te njegov gost, mladi aristokrat. Plemenitaško podrijetlo vidjelo se prema njegovoj odjeći i raskošnom žičanom oklopu, a uz nogu mu je bila prislonjena neobična ornamentalna sjekira s dugačkom drškom. Erik je predstavio momke aristokratu koji se zvao Alikke Canith. On je bio jedan od nasljednika kuće koja je posjedovala Mark of Making , a okupljala je brojne artificere, alkemičare, magičare te obrtnike raznih zanata. Iako je uništenjem Cyre-a poginuo njezin patrijarh, bila je to i dalje moćna i utjecajna kuća. Erik je momcima objasnio da je dogovoren posao za Alikkeovu tetku Tariu zbog čega su trebali odmah krenuti s Alikkeom u Sharn. Mladić im je okvirno rekao kako će njihov zadatak biti pronaći zapise o drevnim obiteljima kuće Canith koji su živjeli u starom Sharnu prije više od šest stotina godina te kako će ih potraga vjerojatno odvesti u donje dijelove grada. Momci su se otišli spremiti za put.

Sat vremena kasnije naši junaci su zajedno s Alikkeom jahali prema velikom gradu Starilaskuru gdje su se trebali ukrcati na vlak za Sharn. U grad su stigli kasno popodne. Alikke ih je odveo u Last End Inn koji se nalazio u blizini kolodvora. Konačište je pripadalo kući Ghallanda, polutanskom klanu koji je vodio Hostelers Guild. Hrana je bila dobra, a sobe udobne. Prije spavanja, po Alikkeovoj preporuci momci su otišli do trgovine zvane The Light Within.
Trgovina se nalazila u istoimenoj četvrti grada. Pripadala je obitelji koja se preko tisuću godina bavila svijetlom, preciznije svijećama. Kad su ušli unutra, momci su bili zadivljeni raznolikošću oblika i veličina svijeća te neobičnih svjetlosnih efekata koje su pojedine od njih stvarale. Razgovarali su i s vlasnikom Felixom koji im je pokazao neke modele ojačane magijama zbog kojih su davale jako i trajno svijetlo. Međutim, bile su preskupe te su se nakon razgledavanja momci vratili u konačište na spavanje.

6. Eyre 998

Ujutro su se ukrcali na vlak za Sharn. Alikke im je osigurao prijevoznu kartu za željeznice u trajanju mjesec dana, a u njihove osobne identifikacijske papire utisnuo je simbol kuće Cannith. Smjestili su se u vagon prve klase u kojem su imali i poslugu. U vagonu se nalazilo više imućnih putnika od kojih se izdvajao zastupnik brelandskog sabora u pratnji tri Marshalla.
Vlak se kretao jednolično i relativno brzo. Putovali su cijeli dan i noć uz kratke stanke.

7. Eyre 998

Predvečer je vlak stigao u Wroat, prijestolnicu Brelanda. Bio je to velik grad izgrađen uz obale rijeke, a kraljevska palača i sabor bili su na velikom riječnom otoku u središtu. Kolodvor je bio u rubnom dijelu grada. Alikke je poveo momke u obližnji Rail Inn. Bio je mnogo skromniji od onog u Starilaskuru, ali podnošljiv. Predvečer su momci (osim Qvirina) otišli prošetati susjedstvom tražeći malo razonode. U blizini su pronašli udoban hostelčić. Dočekala ih je simpatična, ugodno popunjena gazdarica koja ih je upitala trebaju li djevojke za druženje. Pfaff je poželio razgovarati s vilenjakinjom te je gazdarica pozvala mladu djevojku staru niti stotinjak godina, duge plave kose. Ravenloft je poželio nešto posebno te rekao gazdarici meka mu ona preporuči djevojku. Pozvala je prelijepu crnku koja se pred Ravenloftovim očima pretvorila u mladog momka pitajući ga da izabere što mu je draže. Ravenloft se ugodno iznenadio jer je cura? bila mijenjolik, a nije se baš imao prilike družiti s pripadnicima te rase. Zamolio ju je da se resetira u ženski oblik te su se on i Pfaff s pratiljama povukli u sobe. Wog je odlučio biti koristan i držati im svijeću odnosno stražariti ispred vrata. Nakon ćaskanja, momci su se vratili u Rail Inn na spavanje.

8. Eyre 998

Vlak je vozio prema Sharnu prugom koja je išla iznad kanjona Dagger Rivera. Pogled na široku rijeku u usjeku nekoliko stotina metara ispod tračnica oduzimao je dah. Momci i Alikke lagano su drijemali u udobnim stolicama vagona prvog razreda. Iznenada, u vagonu je nastala potpuna tama. Skočili su na noge. Začuli su korake na krovu i riječi magijskih formula. Pfaff je osvijetlio svoj bodež magijom i tama je nestala. Na nasuprotnim rubovima vagona nalazila su se dva oko metar visoka nakazna stvorenja. Imali su velike glave s dvoja usta puna oštrih zubi te četiri ruke. U svakoj ruci imali su neko oružje ili štit. Wog je reagirao prvi, dotrčao do bližega i zasjekao ga svojim mačem. Stvorenje je kriknulo i ubolo ga bodežom u nogu. Ravenloft je pojurio u pomoć prijatelju i prizvao magiju vatre. Iz njegovih otvorenih dlanova izbila je erupcija plamenova koji su progutali stvorenje. Zaurlalo je i srušilo se mrtvo na pod, a tijelo mu je još gorjelo. Qvirin je u međuvremenu potrčao prema stvorenju na drugom kraju vagona koje je držalo samostrijel i bilo opasno blizu zastupniku brelandskog sabora. Zamahnuo je svojim buzdovanom, ali stvorenje se izmaknulo i ubolo ga nožem ispod ruke gdje je njegov puni metalni oklop bio najtanji. Tada se dogodilo nešto neočekivano – prozor vagona je prsnuo i kroz njega je uletio debeli pipak kao od hobotnice. Munjevito je obujmio Alikkea, podigao ga i izvukao van. Wog je prvi dotrčao u pomoć Qvirinu i sasjekao malo nakazno stvorenje, a tada su njih dvojica požurila do prozora. Iz predostrožnosti su se povezali užetom jer je provalija ispod pruge bila strma i duboka. Qvirin je prvi izišao kroz prozor i ljestvama na vagonu popeo se na krov. Na nasuprotnom rubu vagona bila su još dva nakazna stvorenja okrenuta prema čovjekolikom čudovištu kojem su iz leđa izlazila dva velika pipka. Nešto im je govorilo na nekom nerazumljivom jeziku, a zatim jednostavno nestalo. Dva nakazna stvorenja okrenula su se i potrčala prema Qvirinu i Wogu koji se taman popeo. Jedno je pokušalo gurnuti Qvirina u provaliju no bezuspješno. Wog mu je objasnio kako to nije lijepo time što ga je raspolutio svojim mačem. Qvirin se okrenuo prema drugome i odvalio ga svojim magičnim buzdovanom dozivajući zaštitu Srebrnog Plamena. Pogodio je čudovište u glavu, a magijski plamen čija se moć dva puta dnevno mogla dozvati iz buzdovana, progutao je čudovište i ono se srušilo mrtvo. Ravenloft i Pfaff su osmatrali okolinu s razbijenog prozora vagona te u daljini ugledali veliku krilatu kreaturu koja je u pandžama nosila Alikkeovo tijelo. Brzo se udaljavala i nisu mu nikako mogli pomoći.

Nakon što je sve završilo, u vagon su došli zaštitari napraviti očevid. Momci su njima i Marshallima prijavili otmicu člana kuće Cannith. Stražari su ih uputili da o svemu izvjeste i osiguranje na kolodvoru kada stignu u Sharn. Kada su zaštitari otišli, momci su sjeli za stol u kutu vagona. Pod dojmom iznenadnog napada i otmice razgovarali su među sobom kako bi odlučili što će dalje učiniti. Njihovo putovanje počelo je loše i bili su svjesni kako moraju biti izrazito oprezni. Te večeri stigli su u Sharn.

View

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.